Ne malo puta u istoriji narodi su bili vrlo skloni, ne pitajući za cijenu, da neupitano prihvataju iluzije kao način i model društvenog ponašanja i političkog promišljanja.
Suprotno, prihvatanje istine i kritičke argumentovane činjenične razložnosti rijetko kada bijaše saveznik, jer istina po običaju zna i da boli.Tek, na širenju i prihvatanju iluzija često se pripremao „uspjeh“ mnogih političkih akcija i na njima političkih avanturista.
