Jedno od najatraktivnijih mjesta u Tivatskom zalivu svakako je otočić i svetilište Gospe od Milosti u Krtoljskom arhipelagu. To je jedno od nezaobilaznih mjesta za tursite koji se žele upoznati sa bogatom i slojevitom prošlošću ovog kraja, ali i za vjernike koji u posebno velikom broju na ostrvo hodočaste 15.kolovoza na blagdan Velike Gospe.

 Samo ostrvo dugo je 160, široko oko 60, a od najbližeg kopna udaljeno je oko 800 metara. Na njemu se nalazi jednobrodna crkva Gospe od Milosti sa zvonikom, na koju se južno nadovezuje zgrada samostana iste visine. Crkvu I zgradu prema zapadu gdje su dvije niže zgrade sa terasom, povezuje na južnoj strani visoki zid, a na sjevernoj klaustor koji omedjuju unutrašnje dvorište od oko 400 četvornih metara. Izvan ovog prostora nalazi se vrt sa zgradama novijeg datuma, a to je opet sve prema vani, zatvoreno kamenim zidovima.
Samostan, svetilište i kip „Gospe od Milosti – Sancta Maria de Gratia“ djelo su je domaćih majstora i potiču iz druge polovine 15.stoljeća. Godine 1479. spominje se ovaj ostrvski samostan kao „Monasterium fratrum de observantia – Sancti Petri Caelestini“ (samostan celestinaca). U XVI. stoljeću celestinci su u znatnom opadanju te 1524. godine samostan preuzimaju franjevci. Godine 1620. Turci su opljačkali i spalili svetilište i samostan na Gospi od Milosti.
Franjevci su ga uz pomoć vjernika obnovili i držali do 1800. godine, kada je biskup kotorski poslao na otok dva sveštenika da čuvaju svetilište i upravljaju župama Krtole i Krašići. Godine 1844. grom je udario u zvonik koje je pao i teško oštetio crvku i samostan. Obnova je završena nakon deset godina. Svetište i posebno samostan na ostrvu koji je bio većim djelom zapušten, postupno propadaju, do 1900. godine kada kotorski biskup Frane Uccelini započinje obimnu restauraciju cijelog kompleksa gradjevina na ostrvu.
Nakon Drugog svjetskog rata izvršena je nacionalizacija zgrade samostana pa tada ona služi kao oporavilište djece pod okriljem Crvenog krsta.
Na blagdan Srca Marijina 22.kolovoza 1967. godine otok je vraćen zajednici vjernika Kotorske biskupije, a briga za otok predana je ocima isusovcima Hrvatske pokrajine. Oni su odmah poduzeli temeljnu obnovu svetilišta čija je restauracija završena početkom 1973. godine popravljanjem oštećena zvonika i postavljanjem vitraža, koji su rad Marijana Gajsaka, mladoga isusovca, darovitog umjetnika. Crkvu i samostan na ostrvu Gospe od Milosti opet je oštetio zemljotres 1979 godine, ali je ona ponovno obnovljena i danas predstavlja jedno od najljepših zdanja katoličke vjerske zajednice u Boki.
Sinša Luković