105 GODINA OD ROĐENJA VAJARA I PJESNIKA: VANJA RADAUŠ

Time to read
1 minute
Read so far

Subota, 30. travnja 2011. - 8:21
Autor: 

Tko je Vanja Radauš? Po običaju, pitanje ovdje postavljamo kasno. To nas uvjerava da su smrti definitivne da definitivnije ne mogu biti.
Čudan životopis Vanje Radauša, vajara, slikara, etnologa, književnika, ispisivan je od početka prošlog stoljeća, u doba ratova, koji su ostavili neizbrisiv trag, u življenju i umjetničkom stvaranju umjetnika koji je rado boravio u Crnoj Gori, čijim se ljepotama divio, posebno kamenu koji je ugradio ciklus „Čovjek i kras". Dragocjeno je blago imati djela ovako velikog umjetnika vječite vrijednosti i inspirativnosti. Izrastao iz loze, nastale miješanjem češke i francuske krvi, sa talentom iz porodičnog korijena, završio je Akademiju u klasi znamenitog Ivana Meštrovića i odlučio da bude „skulptor sirotinje i onih koji trpe".
Hrvatski velikan Miroslav Krleža svog je prijatelja i suvremenika označio ,,posljednjim renesansnim enciklopedijskim tipom umjetnika među našim suvremenim slikarima i skulptorima".

Iz bogatog opusa ovom prilikom pažnju skrećemo na ciklus skulptura, „Panopticumu" koji „nikoga ne ostavlja ravnodušnim .
Rad „Mali violinista" izdužena je, prava i vitka figura dječaka, koja ima neku ljepotu moderne skulpture, posvećena prerano umrlim muzičkim talentima, a nalazi se u privatnoj kolekciji u našoj zemlji. U Crnoj Gori, odnosno Boki Kotorskoj, je nekoliko radova ovog umjetnika. To je pomalo kruta i tvrda bista Matije Zmajevića, kao što je po opisima i on sam bio. Zatim, stabilna, adekvatno ukrašena bista umnog Marka Martinovića, koji je proslavio bokeljsko pomorsko znanje učeći i druge plovidbi. Najzad, na neki način lirski intonirana bista čuvenog slikara Tripa Kokolja, i izuvijana figura sv. Jeremije iz crkve u Prčanju, za koju se ne zna kada je nastala, ali svjedoči o širokom dijapazonu Radauševe kompozicione vještine. Najzad tu je „Pieta" nastala u vrijeme kad su se malo obrađivali religiozni motivi, pokazuje umjetnikovu nezavisnost bez obzira na njegove idejne orijentacije".
Premda je „normalnost" na visokoj cijeni, Radauševa nekonvencionalnost označuje čovjeka koji skače sa teme na temu, bivajući u vlasti neke halucinatorne volje i neprekidna provociranja sama sebe i svoje sigurnosti.