„U potrazi za izgubljenim slikarstvom", naziv je knjige autorice Ivane Prijatelj Pavičić, u nakladi Matice Hrvatske - ogranak Dubrovnik, koja je sinoć predstavljena kotorskoj čitateljaskoj publici u Galeriji solidarnosti u Kotoru.
O knjizi su govorili kustos muzeja mr. Marija Mihaliček, slikar konzervator Jasminka Grgurević i autorica Ivana Prijatelj Pavičić.
To je opsežna i kompleksna povijesno-umjetnička monografska studija, u kojoj se poznata povjesničarka umjetnosti bavi različitim aspektima umjetničkog opusa Kotoranina Lovre Dobričevića i njegove istaknute uloge razvoju bokeljskog i dubrovačkog gotičko-renesansnog slikarstva XV. stoljeća. Na temelju arhivske građe bavi se utjecajem političkih, ekonomskih i konfesionalnih prilika na onovremeni razvoj likovne umjetnosti, kazala je Mihaliček.

Lovro Dobričević (Prčanj 1419.- Dubrovnik 1478.) slikarsko obrazovanje stječe u Veneciji, a kao formirana umjetnička ličnost djeluje u Kotoru od 1447. do 1459. Te godine se sa obitelji trajno nastanjuje u Dubrovniku, koji je u to vrijeme bio grad izuzetnih umjetničkih poduhvata, a Dobričević postaje jedan od najistaknutijih protagonista Dubrovačke slikarske škole. Opus ovog velikog majstora starog slikarstva je samo manjim dijelom sačuvan, a djela se, zbog izuzetnih umjetničkih vrijednosti od XIX. stoljeća nalaze u najpoznatijim europskim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama. O njima su pisali istaknuti svjetski povjesničari umjetnosti (R.Pallucchi, A.Venturi, A.Collacati)
Polazeći od dosadašnjih saznanja i recepcije slikarskog opusa Lovre Dobričevića od strana zaslužnih istraživača: V.Đurića, G.Gamulina, K.Prijatelja, R.Vujičića i mnogih drugih, autorica propituje atribucije i iznosi svoje viđenje autorstva njemu pripisanih radova posebno onih u Boki kotorskoj (kultne ikone Gospe od Škrpjela, freske crkava: na Savini u Herceg Novom i sv.Ane u Kotoru).
Kataloški inventar djela Kotoranina Lovre Dobričevića i njihova konačna valorizacija bit će moguća kada bude urađena rekonstrukcija slikarstva njegovog suvremenika (Matka Junčića) i učenika ( braće Đurđa i Pavla Bazilja). Do tada knjiga Ivane Prijatelj Pavičić ostaje jedina i najkompletnija monografska studija o ovom slikaru - napisala je u osvrtu na ovu knjigu kustosica mr.Marija Mihaliček.
Predstavljajući knjigu, slikarica - konzervator, Jasminka Grgurević je kazala "Na 399 strana, kroz deset poglavlja, pokazuje kako istraživanje slikarstva Lovra Dobričevića, jednog od najvećih slikara istočnojadranskoga quattrocenta, nije suvoparna naučna tema koja zanima samo istoričare umjetnosti koji se bore oko atribucije ispravnije stilske analize nekog djela već istovremeno, i niz naizgled nepovezanih, a kako se ispostavlja ipak uzročno posledično povezanih radnji i situacija koje prethode izradi djela, koje su se tokom njegove izrade ili poslije izrade desile, ili pak, niz životnih okolnosti, a svakako i vremena u kojemu je autor stvarao." Autorica osim razmatranja opusa Lovra Dobričevića istovremeno nudi uvid u epohu XV.stoljeća, kako na prostoru Dubrovačke Republike i Boke kotorske tako i šire na prostoru Europe.
"Neobičan je način na koji autorica iznosi podatke, upoređuje činjenice, ličnosti i događaje, postavlja pitanja, pa tako primjera radi, kada se pita zašto se Lovro poslije školovanja u Veneciji , oko 1447. god. vratio u svoj rodni grad Kotor , iz umjetničke metropole u provinciju, kojoj prijete turski osvajači, ona lagano šetajući kroz vrijeme i povezujući daleke, a ipak bliske svjetove dajući jedan od odgovora asocira i na povratak Mila Milunovića u zavičaj, kada je čuo da domovini prijeti opasnost. Neobičan način komunikacije kroz prostor i vrijeme, rekla bih bez ograda, jedna je , po meni , od vrijednosti ove knjige.
Na primjerima Junčića, Dobričevića i Đurđa Bazilija , slikara koji su radili za Kotor i Dubrovnik autorica nas upućuje na činjenicu mobilnosti slikara na području između Dubrovačke Republike i Boke kotorske u razdoblju između od 1440. do 1478.godine, i istovremeno ih pokušava smjestiti u okvire europskih povijesno -umjetničkih kretanja u to vrijeme , ali i danas, pa tako, baveći se recepcijom Lovrovih djela na kolekcionarskom tržištu iznosi podatak da je on i najprodavaniji bokeljsko-dubrovački slikar poslije Bukovca na stranom tržištu od kraja XVII stoljeća."
Pored oltarnih pala Lovro Dobričević je radio drvorez, bojene drvene skulpture, reljef, minijature, zidne slike.
U knjizi "U potrazi za izgubljenim slikarstvom" Ivana Prijatelj Pavičić iznosi stotine upečatljivih detalja, koji se ređaju kao neovisne mozaičke kockice, a koje se ipak slažu u koherentnu cjelinu.
"U vremenu koje iziskuje, gotovo dnevno reagiranje na dešavanja sve je manje stručne literature koja za svoju mjeru ima upečatljiv detalj, a ne bezličnu panoramu, što je, po meni, još jedna od posebnih vrijednosti knjige koja je noćas pred nama "- kazala je Jasminka Grgurević.
"Nadam se da je moj dug ispunjen prema još nekoliko ljudi koji su zaslužni za ovu knjigu, koja je povjesno-umjetnička, puna arhivske građe, podataka, datuma i godina, faktografije. Ova promocija je simbolično posvećena Ivani Burđelez koja na žalost više nije sa nama, koja je svojevremeno odlučila kao predsjednica Matice Hrvatske ogranak Dubrovnik da se knjiga tiska. Posebno sam zahvalna i prof. Rajku Vujičiću koji me 2007. godine odveo do jedne kuće u starom gradu Kotoru i pokazao mi gdje je Lovro živio. Nakon toga je nastala moja potreba za ovom knjigom, i tako sam počela slagati ovu priču..." kazala je autorica Ivana Prijatelj Pavičić.
Ogranizatori pomocije knjige „U potrazi za izgubljenim slikarstvom" su JU Muzeji Kotor -Galerija Solidarnosti i Hrvatsko građansko društvo Crne Gore Kotor.