Na otoku Svetog Nikole, kojeg budvani zovu Školj u subotu je održana sv. Misa. Zbog nemogućnosti proslave na otoku zbog vremenskih uvjeta kada kalendarski pada Sveti Nikola 6. prosinca, proslava se održava 9.svibnja.
Ove godine po prvi pota proslavi je prisustvovao gradonačelnik Budve Lazar Rađenović. Među brojnim vjernicima i gostima prisustvvali su i ministrica u Vladi Crne Gore Marija Vučinović i parlamentarna zastupnica u Skupštini Crne Gore Ljerka Dragićević.

U obraćanju prisutnima budvanski svećenik don Filip Janjić između ostalog je kazao-podsjetio:
Crkva je podignuta je na zaravni prema Budvi, po predanju, od vojvode Rajmunda, francuskog križara, kada je predvodio vojsku u prvom križarskom pohodu na sveti grad Jeruzalem ( 1096/97).
Cijeli otok je bio vlasnost budvanske vlastele do 1610. godine a onda je postao vlasnost katoličke crkve svetog Ivana Krstitelja do 1802. godine kada je rasprodan seljacima općine Paštrovske, najviše selu Bečići. Ostalo je u vlasnosti katoličke crkve onoliko koliko je ograđeno zidom. Na tom prostoru bilo je groblje za katolike Budve, jer su Austrianci godine 1820. zabranili pokapanje mrtvih na prostoru ispred samostanske crkve Santa Marija in Punta.
Godine 1864. crkva je bila obnovljena zauzimanjem Aleksandra Medina i Fortunata Mikule. Neke obitelji su dale novac, tigle Niko Mikula, klak Špiro Petrović - Slaničar, a četiri praga Niko Pigassi. Godine 1894. pilot Izidor Kurti, budvanin, zasadio je borove oko crkve.
U potresu iz 1979. godine i ova je crkva bila oštećena.
Popravljena je zalaganjem župnika don Nikole Majića i poduzetnika Nika Palunko, i svečano blagoslovljena 3. svibnja 1997.
Budući da je svetkovina svetog Nikole biskupa 6. prosinca, kada vrijeme nije prikladno za putovanje barkom na školj, uvriježila se proslava svetoga Nikole na školju 9. svibnja kada se slavi blagdan prijenosa moćiju svetog Nikole iz Mire u Liciji ( današnja Turska ) u Bari u Italiji 1087. godine.
Evo samo isječka opisa proslave obnovljene crkve svetog Nikole na školju iz 1864. godine:
"Deveti svibnja ujutro 12 barki sa zastavama stajale su spremne na obali za prijevoz obitelji na školj. U osam sati zapjeva se sveta misa pozdravljena od Mužara - Bogu i svetom Nikoli slava a nami zdravlje. Svak oćutio radost i veselje neopisivo. Zakopana već od jednog vijeka pak uskrsnula kapela okićena kao mlada nevjesta zastavama: ona svečeva na zvoniku ( dar Andrije Negrića ) tako isto na zidove i na tendu.Poslije svete mise kanonik don Nikola Derocco u crkvenoj odori izađe na grobište, poškropi vodom blagoslovljenom pakprikadi i zapjeva "Pokoj vječni..."
Proslava da je u svu Dalmaciju ni moguće slične.
Svaka obitelj donijela posuđe od kužine i tu se peklo janjadi, varila govedina i kokoši - slasti botiljerije - uprav kao svadba - i proveli cijeli dan ispod tende. Sofra divota je gledat. Družba već od 200 osoba, pjevanje, zdravica do volje. Mužari gruvahu a svježi vjetrić lađaše naše glave od šampanjca, položaj romantičan . . .
Na tri ure nišan na kokota od našijeh bersalijera: Đuro i Aleksandar Medin, Piero i Stefano Mikula, Jefto Bralić, Niko Indjanović i Niko Slovinić.
Popodne prispjeli svi činovnici s obiteljima: sudac Gaus, poreski prijavnik Silvestar Matulović, carinici Pavao Mitrović i Karlo Potčer, liječnik Lorenco Tramontana, major Knežević, fratar Batinić, lučki dirigent Smo Pulić sa glazbom od 40 osoba.
Ovo jutro bili su rastrli vojnički šator i u njemu otpočinuli zajedno sa načelnikom Budve Dionizijem Ivaniš uglednom i štovanom osobom.
U četiri sata izrekao se Rozario,
Kad je sunce zašlo naše milo kolo i tanci talijanske za zadovoljit strance. U osam sati završi se ova rijetka svečanost i sa žalošću otplovismo na kopno.
Dao Bog i sveti Nikola da tako bude i dogodine ali..."
Upravo ono "ali" koje je postavio sebi kroničar Budve Pavao Mikula dobilo je svoju potvrdu. Proslava se održavala kako - tako do 1940. godine a onda prestala.
Punih pedeset i sedam godina svečanost na školju se nije održavala.
Interesantno je spomenuti proslavu prvog maja iz 1949. godine kada su izletnici provalili i obeščastili crkvu i nožem isparali sliku svetoga Nikole. Na povratku, iako je more bilo mirno, brod se prevrnuo i utopilo se 28 osoba. Svi su, dakako, protumačili to kao kaznu za učinjeno zlodjelo.
Dakle, nakon 57 godina (1997) ponovno je održana svečanost na školju uz učešće oko sedamdeset osoba. Svetu misu u 10 sati i blagoslov crkve obavio je naš Biskup msgr. Ilija Janjić uz asistenciju don Nikole Majića župnika Sutomora, don Milidraga Janjića župnika Đurića i Kostanjice, don Ante Dragobratovića župnika Dobrote sveti Matej, don Davora Kovačevića župnika Sušanja i don Marka Vukovića župnika Prčanja i dakako mjesnoga župnika don Filipa Janjića.
Nakon mise otpjevan je " Tebe Boga hvalimo ... "a onda se izašlo na grobište ispred kamenog križa, za čije je postavljanje novac dao ( 200 fjorina) Nj. vel. Franca Jozefa I 1888. godine i izmoljeno je odriješenje za sve pokojne koji tu počivaju. Svečanost je završila pjesmom " Kraljice neba ..."
Više pogledajte u našoj fotogaleriji.