U Boki kotorskoj, u Crnoj Gori, posljednjih godina tamošnji vjernici, Hrvati katolici, u vrijeme korizme vjeru svjedoče križnim putovima na otvorenome. Planinarski križni put mladih padinama brda Vrmac i put Za križem do crkve Gospe od Zdravlja iznad Kotora izrasli su iz želje za susretom s Bogom jer dok se čovjek penje prema vrhuncima, Bog se spušta njemu u susret.

Katolička crkva u Boki kotorskoj u prošlosti je počesto bila jedini zaštitnik i tumač vjerskoga, kulturnog i nacionalnog identiteta tamošnjih Hrvata. Posebno je to bilo izraženo u vremenima u kojima su trpjeli najveće progone.

Mnogobrojne velebne crkve i kapele te križevi i kipovi, svjedočanstvo su višestoljetne vjere Hrvata Boke. Svoju vjeru oni svjedoče i procesijama s relikvijama svetaca zaštitnika, poput svetog Tripuna u Kotoru, svetog Roka u Donjoj Lastvi, u Tivtu,  Herceg Novom, Budvi, otocima Gospe od Milosti i od Škrpjela. U korizmeno vrijeme Spasitelja slave pokorničkim ophodima, križnim putovema.

- Ta pobožnost je za vrijeme sv. Franje Asiškoga na poseban prodrla i u Europu iz Jeruzalema. Predstavlja povijesnu reminiscenciju Kristovog križnog puta u Jeruzalemu. Via Dolorosa kojom je Krist prošao prema Golgoti na kojoj je bio razapet. Tako je Crkva, nekada kroz 7, a nekada u 14 postaja, kao i danas, nastojala prikazati tu povijest spasenja zadnjih trenutaka do Kristova razapinjanja na drvu križa. To je zapravo prethodnica modernih komunikacijskih sredstava. Vi idete od postaje do postaje, gledate slike i oživljujete uspomenu na te događaje koji su se nekoć, radi našega spasenja dogodile u Jeruzalemu - ispričao je kotorski župnik don Anton Belan. 

Osam kilometara dugom planinskom stazom, na mjestima vrlo teško prohodnom, mladi Kotorske biskupije već  12 godina mole na Križnom putu od Gornje Lastve do crkve svetog Petra ovdje u Bogdašićima. Na tom putu prolaze kroz napuštena sela u kojima je nekada bujao život,  a ispred starodrevnih kapela sv. Jurja i Svih Svetih mole za svoje pretke.

Najzahtjevnija dionica od 12-te do 13-te postaje prolazi se u šutnji i meditaciji.

- Nešto veličanstveno, nešto što se ne može opisati riječima i nešto što sam ja osobno prvi put doživjela na tom Križnom putu, o  a osim tog Križnog puta, tu šutnju sam doživjela na susretu s papom u Zagrebu - ispričala je Neda Radojiči.

U Kotoru se od 2013. održava i Križni put od crkve sv. Marije od Rijeke, u kojoj se čuva čudesno neraspadnuto tijelo blažene Ozane Kotorske, do crkve Gospe od Zdravlja. Iste godine je na kupolu zvonika te crkve uz proslavu 17. stoljeća Milanskog edikta postavljen novi veliki križ.

- Tada je sudjelovalo oko 300 vjernika koji su željeli biti prisutni na obnavljanju i postavljanju tog novog križa na zvoniku crkve Gospe od Zdravlja, koji dominira i bdi nad Kotorom danas - kazao je župnik Belan.

Pod geslom svetog Pavla "Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!", križ su u pokorničkoj procesiji nosili ovogodišnji kotorski krizmanici. Članica župe Gracijela Janović ispričala je kako se u Boki tijekom cijele godine jedu riba i povrće, ali da se u vremenima korizme nastoji da jedan obrok bude kompletan, a druge obroke zamjenjuju čajevi i sokovi. Ali, podsjećaju tamošnji vjernici, nije post samo odricanje od hrane, korizma je mnogo više i dublje od toga.

- Odricanje da se čini nepravda, da sve loše osobine koje čovjek posjeduje, priznali mi ili ne, koje čuče u nama i samo čekaju neki moment da izbiju, njih držati pod kontrolom - rekla je Gracijela Janović.

Iako je u Boki kotorskoj Hrvata katolika sve manje, čuvaju se i vjera pradjedova i stari običaji. Posebno su zanimljivi korizmeni napjevi u tamošnjim župama.

- Pjevanje Muke je vrlo specifično za Dobrotu, nešto je slično na Prčanju i u Stolivu, ali ima ipak karakteristika različitih od tih napjeva. Tako konkretno u Dobroti napjevi Muke, napjevi psalama, napjevi poslanica, knjige štenja koje su se pjevale, sve su imale posebnu melodiju u tom dobu godine.  Poznati pjevač u Dobroti koji je bio, Tonko Antun Tomić, on je pjevao od 1942 do 2015 dok se nije razbolio - kazao je Slavko Dabinović.

Tko želi živjeti u boljem svijetu, najprije treba početi sebe mijenjati nabolje. A kao što rekao jedan od miljenika Boke, sveti Leopold Bogdan Mandić, rođeni Hercegnovljanin, "nitko nije toliko od blata da u njemu nema makar mrva zlata". Vjernici poručuju, korizma je traženje i toga zlata, dobra u drugima.