Andrija Maurović rođen 1901. godine u mjestu Muo u Boki kotorskoj. Djetinjstvo je proživio u Dubrovniku gdje je pohađao gimnaziju. U školi se nije isticao akademskim znanjem, ali zahvaljujući svojoj nadarenosti nakon završene gimnazije, s preporukom Ivana Meštrovića upisuje se na Likovnu akademiju u Zagrebu. Za život je zarađivao izradom ilustracija za plakate, časopise i knjige, no kako su pravila akademije branila takav rad, Andrija je bio izbačen. Tada se potpuno posvetio ilustratorskome radu, najviše u novinama i časopisima. Vrlo brzo stigao je od siromaštva dospijeva do bogataša, ali ga rasipnički i raskalašeni život dovodi do psihičkoga sloma. Fizički uništen i napušten okrenuo se proučavanju mudrih štiva, vegetarijanstvu i prirodnome životu. Željan ljudskih kontakata često je naivno vjerovao i birao krive sugovornike koji bi ga iznevjerili ili prevarili. Svejedno bi i dalje prigrlio ljude koje bi tek upoznao kao da su rasli s njim. Andrija Maurović umro je u Zagrebu 1981. godine gdje je pokopan na groblju Mirogoju.
Mnogi su Maurovića smatrali čovjekom koji je volio krajnosti, no za razliku od drugih kolega u svojim je stripovima znao nepogrešivo naglasiti psihološki temelj dramskoga sukoba zaustavljajući prizor i dajući mu emocionalnu mirnoću koja govori o podvizima glavnih junaka njegovih stripova.
U Maurovićevim stripovima provlači se njegova samovolja i uporno iscrtavanje crno-bijele slike svijeta Dobra i Zla bez obzira na vrsne scenariste ili literarne uzore. Nekim je likovima podario vlastite karakterne crte, svijet je razdijelio na svjetlost i tamu, a svoje junake ostavio između izvornoga i neškodljivog divljašta na jednoj te pitomosti naravi na drugoj strani. Na oblikovanje i dramaturgiju nekih Maurovićevih stripova utjecali su westerni, a netipično za njega je stvaranje galerije likova koji se ponavljaju u nekoliko stripova: tajanstveni pravednik Crni Jahač, pjesnik lutalica Polagana Smrt i simpatični tvrdoglavi starac Stari Mačak.
Prvi njegov strip "Vjerenica mača" objavljen je 1935. godine, a u sljedeće dvije godine i mnogi drugi među kojima su "Sedma žrtva", "Kugina jahta" i "Zlatarevo zlato". U doba NDH Maurović se posvećuje nacionalnoj tematici, a nakon rata zbog zabrane stripa ponovno crta u omladinskim listovima te početkom šezdesetih objavljuje i veći broj stripova u boji. Među Maurovićeve adaptacije književnih klasika spadaju "Čuvaj se senjske ruke" Augusta Šenoe i "Grička vještica" Marije Jurić-Zagorke. Maurović posljednjih godina života napušta klasični strip te se posvećuje biblijsko-erotskim motivima.
Njegovi su radovi ušli u sve svjetske publikacije i enciklopedije devete umjetnosti. U Ljubljani je utemeljena i nagrada Kluba devete umjetnosti koja je nosila njegovo ime. Ono je svoje mjesto našlo i u Svjetskoj enciklopediji stripa (World encyclopedia of comics). O Mauroviću je snimljeno i nekoliko dokumentarnih filmova, a na obljetnicu rođenja 2001. godine u Hrvatskoj je izdana poštanska marka s motivom Crnoga Jahača. U galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu 2007. godine bila je postavljena izložba Maurovićevih radova "Poznato i nepoznato". Za izniman doprinos razvoju hrvatskoga stripa udruga "Art 9" od 2009. godine dodjeljuje Nagradu "Andrija Maurović" za životno djelo.