U nedjelju, 19. listopada 2025., u crkvi sv. Marije u Šušanju svečano je obilježen Svjetski dan misija pod geslom „Hodočasnici nade među narodima“. Misno slavlje predslavio je don Dejan Turza, ravnatelj Papinskih misijskih djela u Kotorskoj biskupiji, a propovijed je održao p. Damjan Cichy SVD, bivši misionar u Paragvaju.
U organizaciji događaja sudjelovali su suradnik za misijske aktivnosti u Kotorskoj biskupiji Zdravko Paladin i župni animator Božidar Vučetić.

Don Dejan podsjetio je da Svjetski dan misija potiče molitvu, misijski duh i aktivno sudjelovanje vjernika u širenju Evanđelja kroz djela ljubavi i solidarnosti. Vjeroučenik Vuk Buntić pročitao je kratki prikaz o Paragvaju – zemlji u kojoj je p. Damjan proveo šest godina.

U propovijedi je p. Damjan opisao život u Paragvaju i svakodnevne izazove:

„Kršćanska zajednica slična je šumi – svako stablo ima svoju ulogu. Jedni druge podupiru, zajedno rastu i štite se. Tako i mi, kao zajednica, trebamo jedni druge da bismo rasli u vjeri i ljubavi“, rekao je.

Prisjetio se i brojnih anegdota iz misijskog života:

„Može se nama činiti da je ova župna crkva mala, no u usporedbi s crkvama u Paragvaju, ona je prava katedrala.“

Mnoge su crkve ondje građene od drvenih dasaka, a ponekad je, kako je u šali rekao, morao paziti da ga „guska ne ugrize kroz letve“. Život u Paragvaju bio je zahtjevan – vlažan i vruć, uz oskudicu i naporan rad – ali snaga vjere i zajedništva bila je iznimna. Ljudi ondje dijele sve poteškoće i radosti svakodnevnog života, pomažući jedni drugima u svemu.

Nakon misnog slavlja župljanke su ponudile kolače i domaća jela uz simboličnu donaciju za misije. Posebnu je pozornost privukao bigos, tradicionalno poljsko jelo od kiselog kupusa i mesa, koje je pripremio p. Damjan.

Ukupno je prikupljeno 560 €, što će u cijelosti biti predano za potrebe misija u svijetu putem Uprave Papinskih misijskih djela.

Papinska misijska djela ustanova su Katoličke Crkve koja podupire djelovanje misionara u siromašnim i nerazvijenim zemljama Afrike, Azije, Južne Amerike i Oceanije. Ondje, zbog siromaštva i nerazvijenosti, stanovništvo – osobito djeca – često trpi od gladi. Misionari i misionarke ne samo da šire vjeru i osnivaju nove kršćanske zajednice, nego pomažu i razvoju lokalnih sredina: otvaraju škole, obrazuju djecu i odrasle, poučavaju zanatima te pružaju zdravstvenu skrb.

Tekst: Don Dejan Turza