U cijelosti vam prenosimo tekst Andra Saulačića, člana Bokeljske mornarice Kotor.

Bokelji u Splitu i fešta sv.Tripuna-“Il Dalmata“

Na proslavi ovogodišnjeg Tripundana 3.02.2019.god. podružnica Bokeljske mornarice u Splitu obilježiti će 146 god. postojanja.To je po raspoloživim dokumentima najstarija udruga Bokeljske mornarice izvan Kotora.

 Osobno sam prisustvovao proslavi 100-godišnjice podružnice Bokeljske mornarice u Splitu 1973 god. i o tom značajnom događaju sačuvao prigodan katalog „U sjaju plemenite tradicije“(dio u prilogu).

Tada sam radio u brodogradilištu Split kao ing.brodogradnje, jer nakon studija u Splitu, nisam mogao dobiti posao u Boki (kao i mnogi drugi Bokelji) ni u brodogradilištu Bijela, ni u tadašnjem Arsenalu u Tivtu ni u „Jugooceaniji“ Kotor.

Učestvovao sam u organizaciji te proslave kao član Izvršnog odbora.Tada je predsjednik podružnice Bokeljske mornarice Split bio pukovnik Mladen Ikica, a tajnik kap.Anton Botrić porijeklom iz Prčanja.Da uveliča tu proslavu došao je odred Bokeljske mornarice iz Kotora i tada su zajedno Bokelji koji žive u rodnom kraju i oni koji su se poslom morali doseliti u Split(kao i ja), zaplesali kolo sv.Tripuna u prostorijama hotela „Split“. Za svo vrijeme mog studija i rada u Splitu svake godine bi se Bokelji okupljali na blagdan sv.Tripuna na misi u crkvi sv.Dominika blizu splitskog pazara, prekoputa istočnih (srebrnih) vrata Dioklecijanove palače.U prvoj suboti iza Tripundana, Bokelji u Splitu bi se okupili u tadašnjem hotelu „Split“, na obali blizu splitske rive tj Dioklecijanove palače, kada bi zaplesali kolo sv.Tripuna.Po pozivu bi mnogo puta došao i odred Bokeljske mornarice iz Kotora.Ta tradicija je nažalost prekinuta ratom devedesetih godina prošlog stoljeća kada je došlo i do formiranja samostalnih republika bivše Jugoslavije.

U brošuri iz 1973 god.između ostalog je napisano:“Bokeljska mornarica, starodrevna organizacija Bokeljskih pomoraca, simbol je kontinuiteta slavenskog pomorskog duha, prožet humanitarnom i socijalnom djelatnošću.Ona je jedno od najstarijih pomorskih udruženja i jedino u svijetu koje neprekidno živi 1166 god“.Spominje se i tadašnji Statut obnovljene Bokeljske mornarice iz 1964 god.i u čl.5 najvažniji zadatak:“da njeguje svijetle tradicije našeg pomorstva i slavnu historiju Bokeljske mornarice...da čuva i unapređuje bratstvo i jedinstvo (tadašnje) Jugoslavije.Dalje piše da  pjesma Kola Bokeljske mornarice, nastala šezdesetih godina 19 st., pod uticajima rodoljubivih ideja Narodnog preporoda u Dalmaciji, sadrži stihove nadahnute osjećajima narodnog jedinstva, bratskoj slozi i ljubavi:“Uljezimo svi u kolo, rukama ruke pružimo, pokažimo svim okolo, da slogu bratsku vriježimo“.

Ima li išta ljepše i uzvišenije.Ako nas je rat sada razdvojio u dvije države, a u tome Bokelji nisu ni u čemu učestvovali, zar da nas rastavi i tradicionalna sloga Bokelja koji žive u rodnom kraju i onih u Hrvatskoj i bilo gdje po svijetu?

Dalje u brošuri piše:“Plemenitu tradiciju svoje starodrevne pomorske organizacije, Bokelji su posvuda, ma gdje se nalazili-kod kuće, na moru, u tuđini-vjekovima gajili i prenosili s koljena na koljeno s rodoljubivim osječajima ljubavi i privrženosti rodnoj grudi“.

Zar će sadašnje generacije dozvoliti da prekinemo tu višestoljetnu povezanost Bokelja bilo gdje u svijetu?Poznato nam je da je za vrijeme bivšeg režima taj običaj prekinut, tj nije bilo moguće plesati kolo prigodom proslave sv.Tripuna, da bi poslije 45 god. tradicija bila obnovljena 1990 god., kada je zaigrano kolo pred katedralom sv.Tripuna u njegovu čast, po istom protokolu kao i zadnjih stoljeća.

Da se tradicija ne prekine, nas grupa članova Bokeljske mornarice iz Kotora, je samostalno i tada svake godine u čast sv.Tripuna igrala njegovo kolo u crkvenim prostorijama(slika je objavljena u našoj publikaciji“Kotoranka - Bokeljska mornarica“).

Prošle godine su Bokelji iz Rijeke nekako sramežljivo došli sa svojim odredom na proslavi sv.Tripuna, ali nisu mogli da uđu u kolo i zajedno sa nama zaplešu.Hoćemo li opet čekati 45 god. pa da Bokelji iz Splita, Rijeke, Zagreba, Dubrovnika, Pule i bilo gdje se nalazili po svijetu, zajedno sa nama iz Boke, u čast te plemenite tradicije koju svi Bokelji baštine, zajedno zaplešu kolo ispred katedrale sv.Tripuna u Kotoru?

Održavanje tradicije Bratovštine kotorskih pomoraca ili Kotorske mornarice, a od sredine 19 st. Bokeljske mornarice nije ekskluzivno pravo nekih pojedinaca niti samo Bokelja koji žive u svom rodnom kraju.Takvo mišljenje je u suprotnosti i sa osnovnim geslom “uljezimo svi u kolo“, rukama ruke pružimo“.

Poštovanje i održavanje te tradicija pripada svim Bokeljima bilo gdje se nalazili po svijetu, a pripada i svima onima koji poštuju tu tradiciju vezanu za Bratovštinu kotorskih pomoraca i katolika Boke kotorske, iako nisu Bokelji, a rado učestvuju u tim proslavama, što nama svima u Bokeljskoj mornarici mora da čini posebnu čast.

Prošle godine sam dobio iz Splita i Zagreba članak iz novina „Il Dalmata“ objavljen 21.februara 1891 god. „Bokelji u Splitu i fešta sv.Tripuna“.Taj list se tiskao u Zadru, i izlazi neprekidno do danas, samo se sada tiska u Trstu.Tu novinu sada tiskaju Talijani (esuli) koji su živjeli u Dalmaciji.

U članku piše da se Bokelji počev od od 1873 god.okupljaju u crkvi sv.Filipa 3.veljače  u čast sv.Tripuna.Zaslugom biskupa Kalođere imaju i dio relikvije sv.Tripuna, a on je i svake godine učestvovao u proslavi sv.Tripuna.Tog dana bi poslali i telegram“Plemenitom tijelu Bokeljske mornarice“ u Kotor.Misu u čast sv.Tripuna i nazočnost Bokelja su pratile orgulje.Poslije mise bi se pjevala himna sv.Tripuna, a dok su se ljubile relikvije na glavnom oltaru crkve, svirana je melodija kola sv.Tripuna.

Običaji i održavanje te višestoljetne tradicije su kao što možemo iz teksta pročitati skoro isti kao i u Kotoru prigodom proslave zaštitnika grada Kotora i cijele kotorske biskupije.

Dalje u tekstu piše da u Splitu postoji jedna brojna skupina Bokelja , a najbrojniji su Kotorani.Tako navodi brojna prezimena među kojima su i Dabović, Radoničić, prof.Petričević i Simović, g-đe Kovačević, Komnenović, Rubčić, Petrović, Kamenarović, Perušina, Milošević, Stjepčević, Verona, Pasinović, kontesa Bujović(udata Alberti) i mnoga druga.

Kada je polovinom 19 st. Bokeljsko brodarstvo na jedra počelo postepeno propadati u neravnopravnoj borbi sa parobrodima, mnogi Bokelji su se morali raseljavati u potrazi za poslom na tuđe brodove.Najviše ih je bilo u Rijeci, Splitu i Trstu.Tako je u Splitu u drugoj polovini 19 st., kako piše u brošuri iz 1973 god. bila „znatna grupa od četrdesetak bokeljskih obitelji, ostajući u trajnoj osjećajnoj vezi i čežnji za svojim rodnim krajem. U želji da i ovdje iskazuju plemenite tradicije, oni su-kako je zabilježila tadašnja lokalna štampa-počeli i u Splitu proslavljati dan tisućugodišnjeg patrona Bokeljske mornarice, sv.Tripuna, 3.02.1873 god.Ta se tradicija nastavila do danas“.

Brošura iz 1973 god.završava riječima da se ta:“stoljetna bratska povezanost između gostoljubivog Splita i mile nam Boke“ i dalje nastavlja.

Zar će ova generacija Bokelja članova Bokeljske mornarice, koji nisu morali ići „trbuhom za kruhom“ , prekinuti tu tradiciju?Zar će mo mi prekinuti sve veze sa našom braćom, rođacima i prijateljima.Svima je poznato da su neki iz straha otišli iz Boke devedesetih godina prošlog stoljeća, ali su imali sreće da se vrate, pa ih pitam da li je krščanski odbaciti one koji tu sreću nisu imali, jer“jedne smo majke sinovi“

Iz dokumenata je vidljivo da ne stoji konstatacija nekih „mladih“ članova sadašnjeg Admiralata i UO Bokeljske mornarice u Kotoru da je :“Bokeljska mornarica postojala samo u Kotoru sve do 1972 god., kada se osnivaju podružnice, a od 1974 god. i u  Zagrebu“.Tu tradiciju njeguju i njegovat će je Bokelji širom svijeta, a prvenstveno Bokelji katolici.Neosporna je činjenica da su uz pripadnike raznih nacionalnosti u 12-stoljetnoj povijesti najbrojniji bili Slaveni-Slavjani, o čemu postoji u kotorskom arhivu mnoštvo izvorne građe, kao i u  napisanim člancima i knjigama na tu temu.Stvaranjem uvjeta za slobodan razvitak nacija koji se javlja polovicom 19 st.najveći dio tih Slavena-Slavjana katolika i članova Bokeljske mornarice izjašnjavalo se tada kao Hrvati.Neosporna je činjenica da i danas u Bokeljskoj mornarici u Boki kotorskoj i podružnicama u Hrvatskoj ima najviše Hrvata.Prvi admiral obnovljene Bokeljske mornarice Kotor od 1964 god. je bio Bokelj, Peraštanin, rođen u Kninu, katolik, hrvatski pravnik, profesor pomorskog prava, dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu, redoviti član JAZU od 1968 god.i član crnogorske akademije CANU od 1973 god.kao i urednik Pomorske enciklopedije JLZ, prof.dr.sc Vladislav Brajković (1905-1984).

Na kraju nije bitno ko je koje vjere ili nacije u današnjoj Bokeljskoj mornarici, i ko će biti za 10 ili 100 god., ali je vrlo bitno naglasiti da je je to tradicijsko obilježje Bokelja katolika prvenstveno Hrvata, koje je prošle godine nominirano u reprezentativnu listu nematerijalne kulturne svjetske baštine UNESCO.

                                       Andro Saulačić

                                         Član Bokeljske mornarice Kotor od 1964. god.