Prije 57 godina, 27. srpnja 1969. – Papa Pavao VI. apostolskom bulom Qui Vicariam obnovio je drevnu crkvenu čast Splita, uzdigavši dotadašnju Splsko-makarsku biskupiju na rang nadbiskupije i metropolije. Time je nakon čak 141 godine obnovljena Splitska metropolija, nasljednica drevne salonitanske Crkve, jedne od najstarijih crkvenih zajednica na istočnoj obali Jadrana.
Sveta Stolica je tada uspostavila dvije nove crkvene pokrajine na hrvatskom jeziččnom području splitsku i riječku mitropoliju.
Novoustrojenoj Splitsko-makarskoj metropoliji kao sufraganske biskupije su tada pridružene Šibenska, Hvarska, Dubrovačka i Kotorska biskupija. Ovakav ustroj predstavljao je povratak povijesnom kontinuitetu koji je bio prekinut 1828. godine bulom Locum Beati Petri, kada je ukinuta stara Splitska metropolija i njezino područje uključeno u Zadarsku crkvenu pokrajinu.
Obnova metropolije nije bila slučajna odluka. Na inicijativu tadašnjeg splitsko-makarskog biskupa mons. Frane Franića, zajedno s biskupima Šibenika, Hvara i Dubrovnika te apostolskim upraviteljem Kotorske biskupije don Gracijom Ivanovićem, Svetoj Stolici je upućena molba za vraćanje povijesnog statusa Splitu. Prijedlog su poduprli crkveni kaptoli, redovničke zajednice i odgojne ustanove, a odluka pape Pavla VI. bila je u skladu s načelima Drugoga vatikanskog koncila o prikladnijem ustroju crkvenih pokrajina.
Posebno značenje imalo je uključivanje Kotorske biskupije u obnovljenu Splitsku metropoliju. Kotorska biskupija, jedna od najstarijih na istočnoj obali Jadrana, stoljećima je bila povezana sa splitskim metropolitanskim sjedištem, pa je bula Qui Vicariam obnovila i tu drevnu vezu između Splita i Boke kotorske. Zajedno s Dubrovačkom, Hvarskom i Šibenskom biskupijom, činila je novu crkvenu pokrajinu koja je povezivala najveći dio južnog hrvatskog i bokeljskog katoličkog prostora.
Vijest o papinskoj odluci svećenstvu i vjernicima priopćio je nadbiskup Frane Franić, istaknuvši da je papa "povratio splitskoj biskupiji nadbiskupsku i metropolitansku čast". Svečana proslava obnove Splitske metropolije održana je 23. studenoga 1969. u splitskoj prvostolnici, čime je obilježen jedan od najvažnijih događaja u novijoj povijesti Katoličke Crkve u Dalmaciji. Tim povodom je održan svečani koncert u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu u kome su uz zbor Hrvatskog narodnok kazališta učestvovali i pjevaći nekoliko splitskih crkava.
Kao tadašnji splitski student i član zbora Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i katedralnog zbora crkve sv. Duje, imao sam čast učestvovati na koncertu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, a sačuvao sam i sliku tog svečanog čina.
Proglašenje Splitsko-makarske metropolije nije prošlo bez prijepora. Iz podataka tadašnjeg tiska kojeg mi je proslijedio moj prijatelj iz zbora Ivo Vladislavić iz Splita kojem ovom prilikom zahvaljujem, vidljivo je da je zauzimanjem biskupa mons. Frane Franića metropolija uspostavljena. Poznato je da je tada biskup Franić dao do znanja papi Pavlu VI da se odriće službe splitsko-makarskog biskupa, ako u Zadru ima biti metropolitansko sjedište za cijelu Dalmaciju, što se namjeravalo uraditi. To se dogodilo na audijenciji koju je biskup Franić imao 5. prosinca 1968. godine. Pitanje Makarske biskupije je riješeno naknadno u smislu prijedloga mons. Franića od 25.listopada 1969. godine tako da je Makarska biskupija sjedinjena sa Splitskom i uzdignuta na stupanj metropolije pod imenom Splitsko.- makarska. Mons. Frane Franić je tada imenovam splitkim metropolitom.
Zadar je ostao neposredno podvrgnut Svetoj Stolici. To je stanje ostalo neproomijenjeno do danas. Naime Split je imao status nadbiskupskog i metropolitanskog sjesišta do 1828. godine kada je sveden na status biskupije.
Bula Qui Vicariam ostala je trajni dokument kojim je papa Pavao VI. obnovio povijesno metropolitansko dostojanstvo Splita te učvrstio crkveno zajedništvo Dalmacije i Boke kotorske, potvrdivši kontinuitet tradicije koja svoje korijene vuče još iz ranokršćanske Salone.
Tekst i foto: Andro Saulačić