Press konferencija povodom snimanja dokumentarnog filma „Kotorski misal“, autora Gojka Čelebića, u produkciji Centra za kulturu Tivat, održana je danas u hotelu „Regent“ u Porto Montenegru. “Kotorski Misal“ (Misal Sv. Jakova od Lođe) jedna je od najstarijih knjiga, koje su bile u uporabi na tlu današnje Crne Gore, izvjesno počev od XII. stoljeća (prije 1200. godine). Od Kotorana je, na stranicama Misala, osobno spomenuto 142 imena, a manuskript sadrži i podatke o društvenim, vjerskim i političkim prilikama srednjevjekovne epohe na prostoru današnje Crne Gore.
Ravnatelj Centra za kulturu Neven Staničić najavio je da će film premijerno biti prikazan u Tivtu sredinom kolovoza te da film predstavlja četvrtu produkciju Centra: „Ova stavka nije bila predviđena našim redovnim sredstvima u budžetu za programe u ovoj godini, ali iznašli smo mogućnosti, jer je zaista pravi povod“.
Lenka Blechova Čelebić je raščitala i znanstveno obradila knjigu Kotorski misal u Državnoj biblioteci Njemačke u Berlinu i u Apostolskoj biblioteci u Vatikanu, te je znanstveno utvrdila službenu uporabu ovog rukopisa u Kotoru duže od 600 godina. Ona je prva znanstvenica i paleografkinja koja je raščitala ovaj rukopis. „Kotorski misal je knjiga iz 12. vijeka, koja je 1930. stigla u Berlin, gdje je preživjela Drugi svjetski rat. Inače, to nije jedini slučaj rukopisa koji potiče iz ovdašnjih prostora i završio je u inostranstvu. Mi po Evropi imamo razasute rukopise koji su nastali na tlu Crne Gore. U Oxfordu se čuva Dubrovački misal, jako sličan ovome misalu, samo što nije toliko značajan i mlađi je; Kotorski misal je stariji“, istakla je Blechova Čelebić.
Kotorski misal, kako kaže, ima 348 strana, pisan je tzv. beneventanom, pismom koje je nastalo u najstarijem samostanu Europe u Monte Kasinu u 8. stoljeću i koristilo se posebno u Južnoj Italiji. „Beneventanski rukopisi su jako cijenjeni zato što su vrlo rijetki i mnogi od njih spadaju u tzv. cimelije. To je stručan izraz za vrlo rijedak rukopis“, kazala je znanstvenica. U Kotorskom misalu se nalazi slika Sv. Tripuna, a također su zabilježeni i spomendani bl. Ozane i drugo.
„U taj misal, koji je nastao u Južnoj Italiji, vjerovatno su upisivana imena ljudi za koje su u Kotorskoj katedrali naručene zadušnice. Tamo se nalazi 143 imena, uglavnom slovenska, ali ima i stranih stanovnika. Rukopis je prekrasno iluminiran, na početnim stranicama sadrži kalendare u koje su upisana imena koja nas upućuju na Kotor. Ta imena su pisana različitim rukama, kako su ih ispisivale generacije sveštenika“, objasnila je Lenka Blechova Čelebić.
Autor filma „Kotorski misal“ Gojko Čelebić kazao je da film još nije do kraja snimljen, ali da su snimljeni materijali kuda je otprilike ova knjiga putovala, decenijama možda i stotinama godina. Počeo je snimati u Ljubljani prošle godine, a snimanje je nastavio diljem Njemačke. Snimao je i u Beču, gdje su se pored Kotorskog misala nalazili i drugi rukopisi, kao što su Četvorojevanđelje starčeve gorice na Skadarskom jezeru iz 1373. godine, rukopis Nikodima iz Morače iz 1615. godine, kao i nekoliko rukopisa koje je Vuk S. Karadžić tamo odnio.