„Kotorski mostovi” – naziv je izložbe crteža Veljka Mihajlovića, akademskog umjetnika iz Beograda, koja je sinoć otvorena u Galeriji solidarnosti u Kotoru. Pred kotorskom likovnom publikom ovoga puta se našao ciklus „Kotorski mostovi” sačinjen od 30 crteža.

Na otvaranju je govorio jedan od najznačajnijih suvremenih srpskih književnika Goran Petrović, koji se ovom prilikom prisjetio susreta s Mihajlovićem kada mu je slikar u zanosu govorio o kotorskim mostovima i uglovima iz kojih su njegovim crtežima ovjekovječeni: „Duge linije izvedene olovkom – a most se ne može nacrtati bez dugih položenih linija  - pružale su se tamo i ovamo, vodile su me od groblja ka pijaci, pa nazad, od tunela ka obali preko Gurdića, ispod drveta sa mahunama rogača prema ovim ili onim vratima Starog grada, čak i kroz jednu kućicu koju je neko izradio sred mosta... Uspravnim linijama Velja je uzvisio gornji grad, palate, crkve Svete Ozane, Svetog Luke i Svetog Nikole, zvonike, palme i čemprese, jarbole brodica, orijaški bok broda – hotela, na jedan dan oholo ukotvljenog u zalivu koji pamti doba lednika, Kotor se pomaljao u tom presjeku horizontala i vertikala, zemnih i nebeskih crta. Bjelina papira na kojem su ove linije izvučene olovkom podsjetila me je na bjelinu kamena utitralog od sunca, ovog koji je, grad gradeći, složila ljudska ruka i onog kamena koji je, svet stvarajući po brdima iznad Kotora, rasporedila Božija volja“.Petrović je, na kraju obraćanja, vidio Mihajlovića kao slikara od snova koji „pod miškom nosi ljeto, cio jedan drevni grad, dio mora, desetine obala i čitav svežanj kotorskih mostova.“

Izložbu je otvorila povjesničarka  umjetnosti Aleksandra Simeunović. Ona je o Mihajlovićevom ciklusu „Kotorski mostovi” govorila u kontekstu simbolike: „Izgraditi jedan most znači pružiti ruku prijateljstva i spojiti ono što priroda sama nije mogla. Mostovi ruše sve prepreke i brišu sve granice. Dvije obale jedna nasuprot druge bez mosta koji ih povezuje su daleke i strane, a njihovim spajanjem se tka zlatna nit koja ih čvrsto povezuje. Neki od njih, kao ptice raširenih krila, već vjekovima ponosno stoje između dvije obale rijeka i preko svojih snažnih leđa spajaju ljude s dvije obale sa tendencijom da te veze ostanu neraskidive jer most, za razliku od drugih građevina, mora imati drugu obalu da bi ispunio svrhu svog postojanja. Mostovi su simbol ljudske težnje za povezivanjem, zajedništvom, za možda pronalaskom mira, ljubavi i sreće na drugoj strani jer uvijek u ljudskoj biti postoji nada da je na drugoj strani bolje” .

U glazbenom  dijelu programa nastupilo je Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo”. Podsjetimo, izložba radova Veljka Mihajlovića 207. je po redu, a čak jedanaesta u Kotoru. Izložbu „Kotorski mostovi” organizirali su  Srpsko pjevačko društvo „Jedinstvo” i OJU „Muzeji” iz Kotora.