Običaj kićenja mladog stabla, koji se do danas održao u Perastu, poznat pod imenom Mađ [1], je ritual koji simbolizira buđenje i obnovu prirode. Porijeklo obožavanja mladog stabla seže u najstariju prošlost i naslanja se na davnu tradiciju kulta stabla, gdje zeleno drvo ima apotropejsko i magijsko značenje.
Ovaj običaj u Perastu, prema tradiciji simbolizira dolazak proljeća i slavi izobilje. Do sada nije poznato od kada je ovaj običaj prihvaćen u Perastu, ali se pouzdano zna da je bio pod istim imenom rasprostranjen u Boki kotorskoj, kako u primorskim mjestima tako i u selima daleko od obale. Tu se mađ javlja u dvije varijante, kao ukrašeno mlado drvo ili samo zelena grana koju su pripadnici sela iznosili na uzvišenja u blizini, i pojedinačno zelenilom ukrašavali dvorišta, kuće, ponte (mala kamena pristaništa).
Prema kazivanju starijih stanovnika Dobrote, Mula, Tivta i Lastve ovaj običaj je u raznim varijantama bio prisutan u jugoistočnom dijelu bokokotorskog zaliva sve do Drugog svjetskog rata. Tako je, na primjer bio običaj u Tivtu da prvog maja mlado drvo ili granu, mladići postavljaju kod crkve sv.Neđelje, na brdu između Tivta i Lastve, kao i na brdo Popovu glavu. Stanovnici Gornje Lastove su mađ iznosili na Velji Vrh. Na području Tivatske općine kićenja mađa se najduže održao u Gornjoj Lastvi, danas selo bez stalnih stanovnika. na način da se stablo crnograba, ukrašavalo raznobojnim, najviše crvenim trakama od platna i postavljao u obor(dvorište) ili na pižuo (kamenom ozidanu klupu uz zid kuće). Prema svjedočenju kazivača Anđelka Stjepčevića u Gornjoj Lastvi se mađ još mogao vidjeti i 70-tih godina prošlog stoljeća. U primorskim mjestima Boke, na pr. na Mulu, postavljalo se ukrašeno drvo na ponte. Don Anton Milošević je u svom Dnevniku[2] zabilježio 1924. da se Mađ u Dobroti postavljao uoči 1.maja, uveče 30. aprila „ ispred dobrotskih kuća, po starinskom običaju, tik uz morsku obalu“.
Peraški mađ je vremenom, u samom činu pripreme, sudionika i slavlja pretrpio izmjene. Napuštena je i tradicija iz prošlosti da se oko ovog kao i ostalih običaja u Perastu brinu vojvoda, barjaktar i časnici Peraške mornarice[3]. Pavao Butorac je zapisao:
„Već 1.svibnja mladež okiti pristaništa ispred kuća u gradu uz obalu.A na osobit način oveću granu kakva granatijeg stabla kolačima, bočicama mlijeka i vina i drugim uobičajenim ukrasom i zasadi je pred župskom crkvom.Ovaj običaj, da se 1.svibnja kite „ponte“ granama vlada i po drugim bokeljskim mjestima . Sigurno u znak veselja za početak najljepšeg proljetnog mjeseca, a znači i nadu u bolje.“(Butorac 1999: 151)
Tu ulogu preuzimaju mladi Peraštani, a sam tok događanja se u Perastu, dugi niz decenija. ovaj stari ritual se odvija tako, što Peraštanin koji se posljednji oženio bere mlado drvo ili granu duba (hrasta). Rano ujutro 1.svibnja donosi ga na pjacu, trg ispred crkve sv.Nikole. Djevojke, i djeca ukrašavaju stablo tako što na grane vezuju raznobojne trake od papira, okrugle kolače (jedna vrsta trajnog peciva), flaše napunjene vinom i mlijekom. Nakon kićenja, mađ se postavlja na uvjek isto mjesto. Slijedi veselje uz zvuke tamburica i pjesmu, prvo na na trgu, a zatim i u šetnja Perastom. Slavlje se nastavlja uz tradicionalno posluženje svih učesnika bijlom kafom i kolačom.
Za obnavljanje ovog starog narodnog običaja u Perastu zaslužno je Društvo prijatelja Perasta, naime od 2000.god. malobrojni entuzijasti iz Perasta, okupljeni u ovom Društvu pobrinu se da se svakog 1.svibnja Mađ, podigne na peraškom trgu, a posjetioci, koji dođu iz Kotora i drugih mjesta uživaju u ovom starinskom običaju i posluženju pripremljenom u nekoj od peraških konoba. Mađ se skida 14. svibnja, uoči zavjetnog dana Gospe Peraške, kada se organizirao tradicionalni pučki običaj Gađanja kokota.
Marija Mihaliček:Tradicionalni običaji u Perastu, Zbornik radova sa Međunarodnog simpozija Hrvatska folklorna i etnografska baština - VELJ 2012., Zagreb 2013.