Na samom pragu ljeta 1993. godine prometna nesreća na autocesti pokraj njemačkoga grada Ingolstadta oduzela je Hrvatskoj jednog od najboljih sportaša svih vremena – košarkaškog virtuoza, Mozarta košarke Dražena Petrovića. Pretvorila je tadašnji 7. lipnja u dan šoka, tuge i nevjerice, a svaki sljedeći 7. lipanj u dan sjećanja.
Nikad prežaljeni košarkaški genijalac ostavio je neizbrisiv trag, i to ne samo u Hrvatskoj, ne samo na starom kontinentu, već u svjetskim razmjerima. Ostali smo lišeni nevjerojatnih priča, uspjeha i dosega kakve bi sigurno stvorio da ga život nije zaustavio prije navršene tridesete godine života.
Prve je košarkaške korake napravio u svom rodnom Šibeniku i Šibenci, u Cibonu prelazi 1984. godine, a iste godine osvaja i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Los Angelesu. U finalu Europskog kupa protiv Real Madrida 1985. Dražen je ubacio 36 poena, a Cibona je odnijela Kup. Samo godinu kasnije s reprezentacijom Jugoslavije osvaja broncu na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.
1988. godine je potpisao za Real Madrid, isti taj kojem je u dresu Cibone ubacio 36 poena, a nakon godinu dana odlazi NBA, u klub Portland Blazers u kojem mu ipak nije ukazana prilika da pokaže sve svoje vještine. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebro na Olimpijskim igrama u Seoulu 1988. godine, dok 1989. uzima titulu prvaka Europe. Na Svjetskom prvenstvu u Buenos Airesu 1990. osvojio je i prvo zlato u dresu Jugoslavije.
U međuvremenu ostavlja Portland iza sebe i piše novu NBA priču, prešavši u New Jersey Netse gdje mu je, među ostalim sasvim natprosječnim rezultatima, prosječna preciznost šuta za tri poena bila 43.7%, što je i danas treći najviši rezultat u NBA, kojeg dijeli Joe Harrisom i Luke Kennardom, čak i 29 godina od njegove zadnje utakmice.
Draženov dres s brojem 3, samo nekoliko mjeseci nakon njegove smrti – 11. studenog 1993. umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski olimpijski odbor je 1995. poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću, a rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. 2002. godine Dražen je posthumno primljen u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu na čijim ga stranicama i danas zovu Mozartom s parketa.
U Zagrebu je 2006. otvoren i muzejsko memorijalni centar koji nosi njegovo ime, a iste je godine Hrvatski olimpijski odbor po imenu Dražena Petrovića nazvao nagradu koja je namijenjena isključivo mladim sportašima, sportašicama te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.
Život uistinu brzo leti, već je 31 ljeto prošlo, ali Kapetan nam zauvijek ostaje.
Izvor:hks-cbf.hr