Slobodan Drašković već četiri godine organizira pješačke ture za starije ljubitelje planina i pješačenja. Proteklog vikenda su obišli i Bar, a u nastavku vam prenosimo dojmove gospodina Draškovića.
"Drage naše pješačice i pješaci 60+,
Drage naše sugrađanke Kotora,Tivta i Bara,
nakon jučerašnjeg dana želio sam da sumiram naše 4-tvoro godišnje planinarske ture grupe 60+ po primorskim planina.
U periodu onog ludila od korone došao sam na ideju da seniorskoj generaciji ponudim da nedjelje iskoriste za boravak u prirodi.Da to bude na čistoj volonterskoj osnovi,i to je tako bilo sve do danas...Želio sam da moje prilično veliko iskustvo u poznavanju planina,a,koje sam stekao u Vjevericama,zahvaljujući Marjanu Šantiću,Draganu Jovanoviću i Igoru Stjepčeviću, kao i u višegodišnjem pješačenju sa dragim svećenikom Padre Josipom Opatom,da prenesem učesnicima naših tura.Pomislio sam i da će možda neko vremenom preuzeti od mene ulogu organizatora.Nije se to za sada desilo,ali sam ja veoma zadovoljan kao je ova naša neformalna,potpuno volonterska grupa funkcionirala.Mi smo pješačili ležerno,bez trke,u skladu sa našim mogućnostima,a ipak smo prošli puno pješačkih staza,a koje su ponekad i bile zahtjevne.Ne pretjerano,ali ipak zahtjevne.Ja sam stalno bio hvaljen od strane grupe.I prirodno je da čovjeku godi pohvala za njegov rad i trud,ali je meni bila i posebna nagrada divna ljudska energija koja se stvarala u grupi.Solidarnost koju je grupa pokazivala.Eto to je bila plata mome trudu.Hvale vrijedna.
Zašto naslovljavam ovo moje pismo i građanima Kotora,Tivta i Bara.Možda će ova moja ideja o animiranju 60+ pasti na plodno tlo i da će se još neko angažirati na sličan način u ova naša 3 grada, a možda i u nekim drugim gradovima u Crnoj Gori.Držim palčeve u to ime.
A sada izvještaj sa naše zadnje pješačke ture Rumija/Veliki Mikulici-Skala Pajka-Gornji Podi-Donji Podi-Bartula/Stgari Bar/
28 marta sam prekontrolisao prohodnost staze.Ovu stazu sam prošao sa Padre Josipom prije 7-8 godina,ali sam želio da vidim da li je u međuvremenu zarasla,i da provjerim sam ulaz na pješačku stazu kod sela Mikulici.Tu sam imao pomoći od Ilije Vukotića iz planinarskog društva Rumija,koji mi je dao kontakt sa Becom Perazićem.Ustanovio sam da je staza ok,a Beca sam zamolio da malo pročisti i dodatno obilježi ulaz staze.
Najavljeno veliko interesovanje u našoj pješačkoj grupu 60+,me je ponukalo da objavu dam prvo na nasu grupu.Prvog dana se javilo 20 sigurnih učesnika ture.Iz organizacionih razloga nijesam smio da dam objavu na radio Tivat i Kotor.Nijesam znao kako bi se nosio sa velikim brojem učesnika,a koji je bio moguć za očekivati.
Sve objave naših tura su isle preko radio Kotora i Tivta.I moja velika zahvalnost za ovu lijepu i korisnu podršku.
Grupa se okupila u nedjelju 13.aprila u 07,30 ispred Voli-a RadanoviciNasim kolima smo otišli do Starog Bara.Od starog Bara smo taxij-ima i autom moga prijatelja Matije Četkovića se odvezli do sela Mikulici. Želim da se zahvalim Matiji,koji je odvojio pola dana da preveze dio naše grupe do Mikulica.
Prije Mikulica stadosmo da vidimo divne freske uklesane u stijenu ispod jednog malog vodopada.Ne znamo čije je to djelo,ali svi bijasmo zadivljeni majstorijom umjetnika.
U Mikulicima smo bili kratko gosti u kući našeg dobrog domaćina Bece.Culi smo interesantnu priču o familiji Perazić.1886 za vrijeme kralja Nikole,dobili su veliku sumu na planini Lisinj na dar.Meni je bilo interesantno obrazloženje za dar.Razlog za dar je bio sto tadašnja familija Perazić,koja je brojala 38 članova nijedni perperom nije bila na teret države,već se je izdržavala iz sopstvenih prihoda.
ONO STO NAS JE POSEBNO ŽALOSTILO,STO SU MIKULICI MOŽDA JEDINO SELO U CRNOJ GORI KOJE NEMA STRUJU.A UDALJENO JE SAMO 3,5KM VAZDUŠNE LINIJE OD STAROG BARA.MOŽDA JE I TO RAZLOG DA JE SAD SELO BEZ I JEDNOG STALNOG STANOVNIKA.A MOŽDA BI SE NEKO I VRATIO DA TAMO ŽIVI,KAD BI BILO STRUJE.USLOVI ZA STOČARSTVO I ZEMLJORADNJU SU IDEALNI.
NAS APEL JE DA ELEKTROPRIVREDA STAVI U SVOJE PLANOVE ELEKTRICNU MREZU DO OVOG SELA.
Od Becove kuće je počela naša pješačka tura.Prvi dio makadamski put,a onda kod kuće Kalampera smo ušli na staru srednjovjekovnu stazu,koja je povezivala Mikulice sa Starim Barom.Cijelo vrijeme smo imali u viziru juzne obronke Rumije.A onda divan prijelaz na morsku stranu preko Skale Pajke.Strmena kamenita staza,koja traži malo vise pažnje i koncentracije.Zbot toga smo morali da zastajkujemo da bi uživali u kanjonu rječice Vruce.Iako je kanjon dubok i prilično velika distanca vidjeli smo male slapove i na pojedinim mjestima prekrasno plavo zelenu boju vode.Poslije 10-15 minuta pješačenja stigosmo na prijevoj Pajka.Nasa dona je slavila rođendan.Nijesmo po svjećicama koje je stalno okretala mogli da tačno ustanovimo,slavi li 36 ili 63 rođendan.Iznenadila nas je ,jer je u ruksaku donijela 2 torte,neke kolače,sav pribor za jelo u stolnjak koji smo raširili na stazi,a na kom je sve to servirala.Mi smo joj uzvratili rođendanskom pjesmom.
U ovoj pauzi smo zaista uzivali u prekrasnom pogledu koji smo imali na Bar,Sutomore,Buljaricu Petrovac,Kufin Sutorman i Rumiju.Na jednoj strani plavo more a na drugoj prekrasni zeleni maslinjaci.Sad možemo znati zašto su ljudi govorili NEMA BARA DO CARA.Nakon odmora i okrepe nastavismo spuštamo lijepom kamenitom srednjovjekovnom stazom prema Gornjim Podima..Kad smo došli do vidikovca iznad Gornjih Poda,Ljepota od pogleda na zelene doce sa livadama u Gornjim i Donjim Podima.I ovdje je žalosno bilo za vidjet da skoro nikog stalno nastanjenog nije bilo na ovim prekrasnim docima.
A onda prilično umorni dođosmo do"ruže na tortu".Našeg ručka kod divnih domaćina,familije Metović.
Džamile,Nijaza i Selme i njihovo predivno troje djece,Dalile,Sejle i Amera.
Ja sam sa njima unaprijed dogovorio skroman ručak/pitu od sira,japrake,kiflice sa sirom,sir i njihovo domaće kiselo mlijeko/.Svi smo bili oduševljeni sa onim sta nam je na stolu ponuđeno.Grupa nam je po strukturi različita.Dosta nas je po svijetu putovalo i zna da vrednuje kvalitet onog sto nam je bilo ponuđeno.Kod naših eko farmi bi ovakva hrana trebala da bude nuđena gostima.Mlijeko je bilo od krave,a ne ono koje kupujemo u supermerkatima koje dolazi ko zna odakle u tetrapaku,i koje je ko zna kakvog kvaliteta.
A ljubaznost,gostoljubljivost svih članova familije Metović je bila za posebnu hvalu.Svi su učestvovali od malog Amera do najstarije Djemile.Sa srcem..Posto smo procijenili da bi za nekoliko učesnika ture bilo možda previse da pješačimo do Bartule,naručili smo taxi-e koji su nas prevezli do naših kola u Bartuli.I onda uz blagi umor opet svojim kolima nazad do svojih kuca u Tivtu i Kotoru Ispunjeni lijepom prirodom,lijepim druženjem i prepuni utisaka".
Lijep pozdrav svima
Slobodan Draskovic