Drugo izdanje Tivat Music festivala završeno je sinoć na Župi premijerom glazbeno - scenskog performansa “Grad priča, more pamti” pred nekoliko stotina posjetitelja. Projekt, inspiriran knjigom “Lica mog vremena” fotografa i vizualnog umjetnika Duška Miljanića iz Tivta, porudžbina je festivala, na inicijativu kompozitorice Nine Perović, a istražuje tivatsko nasljeđe iz perspektive mita, povijesti, tradicije i suvremenog trenutka života.
U noći punoj iščekivanja, od kapije, preko košarkaškog igrališta, do nekadašnje rezidencije obitelji Bizanti, kasnije kasarne, povorku gledatelja, vodio je narator i redatelj Aleksandar Jovanović u bokeškoj nošnji, u ulozi srednjovjekovnog pjesnika Đorđa Bizantija,. Uz važnu povijesnu simboliku, prošli su kroz četiri faze: Povorka, Progres i bonaca, Grad priča, more pamti i Klape, vino i riba, začinjene legendama, zanatima, jezikom i običajima. Uz autentične elemente tradicije, poput klapskog pjevanja, kombinirane sa suvremenim glazbenim koloritom, uključujući video projekcije, foto printove velikog formata, muzički teatar i elektroniku, pa i uz pomoć umjetne inteligencije predstavljen je i sam mentalitet ovog grada.
Poput putovanja kroz kolektivno sjećanje i identitet Tivta, povezujući tradicionalno i suvremeno, performans postavlja i vrlo važna pitanja o tome kako se grad mijenja, što ostaje u njemu, a što nestaje pod utjecajem razvoja, o transformaciji malih mediteranskih mjesta u mondenske turističke destinacije i zaštiti kulturnog nasljeđa i prostora. Publika je pozvana također da uđe u tvrđavu/kasarnu, postajući i sama dio performansa, a na kraju događaja, dugo je, uz ovacije, pljeskala.
U izvođačkom ansamblu bili su su flautistica Bruna Matijević, tenori Igor Perović i Nikola Latković, bariton Romeo Lukšić, ženska klapa “Bellezza”, muška klapa Jadran i kompozitorica. Događaj je zaokružila bokeška trpeza - riba na gradele i vino, simbolizirajući mediteransku radost življenja, uz druženje do kasnih sati.
Projekt je realiziran u partnerstvu s Ministarstvom kulture i medija.
Dragana Jovanović, umjetnička direktorica Tivat Music Festivala, po završetku njegovog drugog izdanja puna je dobrih dojmova.
“Možda je ovo naš najveći uspeh, što smo uspeli da se okupimo na mestu kakva je Župa, koje je pomalo zaboravljeno, ali, koliko vidim, prisutno u mislima Tivćana, njihovim snovima i sećanjima, Kao neko ko je prvi put video Župu prošle godine, mogu da zamislim kako je Tivćanima, što smo se okupili baš na performasu i na gozbi i da podelimo svoje emocije. Zadovoljna sam kako je protekao i kako se završio drugi TMF. Počeli smo projektom Rastimo uz muziku, koji je bio posvećen deci, a mališani iz vrtića Bambi iz Tivta su ga i izveli, tako je i završen tivatskom pričom, ali sa profesionalcima i veteranima. To je uokvirena slika, čini mi se da smo uspeli da zatvorimo krug.. Želimo da dovedemo u Tivat vredne i kvalitetne programe, ali ne želimo da promovišemo nešto što je elitističk, naš glavni cilj je zajedništvo. Tivat sam shvatila kao dihotomiju, gde je sa jedne strane onaj stari, tradicionalni, a sa druge strane novi, luksuzni i mislim da mu pripada i jedno i drugo, a da kroz umetnost najlepše može da se uravnoteži i da je moguće da to bude pomireno, a to je ono što smo večeras i hteli da kažemo”, istakla je prof. dr. umjetnosti, Dragana Jovanović.
Goran Božović, direktor CZK Tivat, generalnog pokrovitelja manifestacije smatra da je i ovog ljeta bilo uživanje pratiti programe TMF-a.
“Bili smo svjedoci i večeras sjajno odrađenog muzičko-scenskog performansa, koji su kreirali uglavnom naši Tivćani, na šta smo naročito ponosni! Mi vrlo revnosno ispunjavamo agendu, koju smo iscrtali prije osnivanja ovog muzičkog festivala, a to je da razvijamo publiku od najmlađih nogu do odraslih, da damo šansu našim umjetnicima, naročito muzičarima, da dovodimo u naš grad svjetske legende, da valorizujemo našu kulturnu baštinu, pored ostalog i kroz različite lokalitete i mislim da uspijevamo u tome. Publika je svjedočila ozbiljnom apgrejdu ovog festivala u odnosu na prvu godinu. Otvorili smo drugo izdanje operom, imali smo premijeru novog umjetničkog djela, kamernu operu Gospa od Škrpjela, koja je izvanredan poduhvat ovog mladog festivala i na samom kraju narudžbu Festivala, izvanredan performans za svačiju dušu, od starosjedilaca, pa do publike sa strane i turista, koji su mogli da nauče nešto o istopriji i tradiciji ovog mladog grad na Crnogorskom primorju. Možemos vi biti ponosni, i autorska ekipa, i organizator - Fondacija TMF, na čijem čelu je prof. Andrea Orlando Tripović, i mi, koji dajemo podršku, Centar za kulturu kao generalni pokrovitelj Festivala”, rekao je Božović, koji je zahvalio svim sponzorima na podršci.
Kompozitorica Nina Perović smatra da je “Grad priča, more pamti” zaista priča grada.
“Ovdje se ne postavlja pitanje autorstva. Svako je dao svoj doprinos. Da nije bilo Duškove knjige od prije nekoliko godina, da nije bilo Aleksandra, pa i svakog izvođača ponaosob, Dragane Jovanović, čija je ideja bila da se sve na Župi dešava, sve bi bilo drugačije. Složili smo se svi da treba da uradimo nešto za grad, gdje će doći do susreta sa tivatskom publikom i srećna sam što je došlo puno ljudi, pa smo svi mogli da uživamo. Tivat Music Festival je svakako manifestacija, koja treba da podebljava ono što su vrijednosti grada, da se i u formalnom kontekstu podrže stvari koje imaju svoju vrijednost, i klape i Duškov i rediteljev rad, i svi ostali. Mislim da smo svi uživali ovih dana u probama, koliko da je bilo tehničkih izazova. Ponekad zaboravimo ono najljepše, ja sam, insistirala da kroz plus sve gledamo, a ako nemamo odnos prema tradiciji, onda je to krajnje neodgovorno ponašanje. Može oko nas da se dešava sve što se dešava,ali moramo biti svjesni šta je duša grada i da je njegujemo, volimo i živimo”, kazala je kompozitorica.
Duško Miljanić zadovoljan je na kraju performansa i smatra da je to jedna univerzalna priča.
“Posjeta je ogromna, nisam očekivao i to me mnogo raduje, a vidim da je publika prezadovoljna. Ovo je priča o običnom čovjeku, a Tivat je bio model. Kako opstati u svijetu surovog kapitalizma? Zašto sve mora biti uređeno – betonirano, hoćemo malo divljine, komad nečega takvog, hoćemo da svi imamo jednako. Ko želi, neka ide u marinu, a ko želi neka vezuje barku u Kalimanj. A priča može biti smještena bilo gdje, u gradovima koji su izgubili svoju dušu dolaskom krupnog kapitala! Zamišljeno je da bude i pozorišta, i muzike, i video projekcija, vještačke inteligencije, a završeno je gozbom, da bude malo nostalgije,a ne samo kritike. Mi nismo istiričari, samo smo napravili umjetničku interpretaciju duha jednog mjesta. Mnogi su zahvalni što smo došli ovdje i što je Župa oživjela i vidim da se rodila ideja da postane tradicija, da se ovdje svake godine nešto dogodi u nekom momentu“, naglasio je Miljanić.
Redatelj Aleksandar Jovanović i narator Đorđe Bizanti osjeća se ispunjeno nakon premijere performansa.
“Mislim da smo svi zajedno uspjeli, kao tim autora i izvođača, da stvorimo neko novo iskustvo za sve, koji su došli da vide događaj na ovom divnom lokalitetu, koji je već decenijama zapostavljen, zatravljen, da mu damo makar na nekoliko sati novi život. Jako mi je drago da sam prošao kroz ovo iskustvo i kao Aleksandar J, i kao Đorđe B. Drago mi je ako sam možda neke mlađe, ili starije uspio da podsjetim na nešto od prošlosti što je bilo zaboravljeno. Žao mi je mšto nisam Bokelj, ali sam to na kratko postao u ovoj ulozi. Nina me je zvala da se pridružim projektu i poslije sedam, osam mjeseci, eto nas na Župi. Bila mi je zahtjevna ta dvojna uloga, u kojoj sam se prvi put našao, a posebno da dramaturški sklopim cjelinu sa toliko puno elemenata.
Za mene je dragocjenost i autentičnost Boke ono što nije očima vidljivo, njen jezik, muzika, kulturni slojevi svih civilizacija koje su se ovdje smjenjivale i ostavile svoj trag”, ispričao je Jovanović.
Foto: Dalibor Ševaljević