Knjiga Crkva sv. Ivana u sakralnoj baštini Prčanja, autora Željka Brguljana,  predstavljena je sinoć  u klaustru crkve sv. Nikole na Prčanju. 

Na početku večeri prisutne je pozdravio i zahvalio svima na dolasku don Željko Pasković, koji je istakao potrebu za očuvanjem svih vrijednosti  onoga što su nam preci ostavili.

„Večeras svoju kulturološku i edukativnu misiju započinje još jedna knjiga autora Željka Brguljana, koja tematizira kulturno nasljeđe Prčanja: Crkva sv. lvana u sakralnoj baštini Prčanja, u izdanju Ogranka MH u Boki kotorskoj novoustanovljenoj Biblioteci Baština Boke.   Kulturna baština je neosporno najčvršći temelj identiteta: vjerskog nacionalnog, najpouzdaniji svjedok opstojnosti Hrvata na ovom prostoru, zato obaveza njenog očuvanja i tumačenja znanstvenim istinama je prioritetna. Multinacionalna i multikulturna Boķa je uvijek bila prostor zajedničkog Života, ali nažalost i prostor na udaru onih koji su  spremni svojatati i preimenovat njene kulture i duhovne vrednote. Ovo djelo Željka Brguljana je dobrodošlo, kao i dosadašnja, jer je objektivnost i istinoljubivost njegovog pera, utemeljena u činjenicama - najbolja brana takvim nakanama. Ova i ostale njegove knjige  o Prčanju i Boki potvrđuju da se istina brani istraživanjem i objavljivanjem baštinskih tema. Pravi je to put da se vjerski i nacionalni identitet zavičajnih Hrvata iz Boke obznani činjenicama - temeljem argumenata iz arhivskih vijesti, terenskih istraživanja i literature. Pišući o baštini autor svjedoči kulturne civilizacijske dosege, tradiciju, duhovnost , odnjegovane kroz vrijeme na ovom prostoru, a samim tim potvrđuje samobitnost autohtonih žitelja. Smatram da Prčanj i Boka ima u Željku Brguljanu istinskog čuvara duha tradicije Hrvata iz Boke i promotora njihovog povijesnog i kulturnog nasljeđa, a istodobno hrvatska i crnogorska historiografija pouzdanog autora kojeg  uvažava i hrvatska znanost i crnogorska nauka.  Crkva sv. Ivana u sakralnoj baštini Prčanja ,opsežno monografsko izdanje je najnoviji Željkov poduhvat u domenu historiografije, još  jedan prinos poznavanju kulturne baštine Prčanja. MH u Boki kotorskoj kao izdavač /nakladnik  ove knjige rukovodi se činjenicom da samo pamćenjem i kulturom sjećanja, mladima razvijamo svijest ○ kulturnoj baštini, a time istrajavamo u čuvanju naše vjerske i nacionalne osobenosti. Suradnja na realizaciji ovog djela na tragu je temeljnih matičinih ideja starih preko 180 godina- pisanom riječju buditi osjećaj pripadnosti, afirmirati, čuvati hrvatsku baštinu i pomagati da se osvijesti njen značaj. Ne trebamo zaboraviti da su u prošlosti mnogi Bokelji, osobito iz redova svećenstva i intelektualaca, članstvom podržavali i promovirali ideje MH. Medu njima bih istaknula člana obitelj Giurović vrijednog dugogodišnjeg matičara i povjerenika MH u Kotoru i Tivtu, početkom XX . stoljeća - don Cezara Gjurovića (1854.-1910.) Eto još jednog razloga za zadovoljstvo što je knjiga Crkva sv.Ivana u sakralnoj baštini Prčanja plod suradnja baštinika obitelji Gjurović, autora Željka Brguljana i MH u Boki kotorskoj.  Velika zahvala obitelji Gjurović, na brizi za obiteljsko nasljeđe  koje baštine,  osobito dr. Jozu koji je inicirao nastanak knjige, a dijelom materijalno pomogao. U ime izdavača Ogranka MH u Boki kotorskoj želim istaknuti Središnji državni ured za Hrvate izvan RH koji je finansijskom potporom omogućio da se knjiga objavi, kao i pomoći koja dolazi od središnjice MH u Zagrebu i Općine Kotor.   Predstavljanje knjige o crkvi sv. Ivana i sakralnoj baštini Prčanja u ovom povijesnom prostoru Prčanja omogućila je Kotorska biskupija, zato se želim u me izdavača i osobno zahvaliti kancelaru don Robertu Tonsatiju i župniku prčanjskom don Željku Paskoviću“ – kazala je prilikom  obraćanja predsjednica Matice Hrvatske – Ogranka u Boki , gospođa  Marija  Mihaliček.

Istraživanje objekata sakralne ili profane arhitekture ima za cilj definisanje vrijednosti tih objekata u širem i užem kontekstu. Pri tome istraživanja eksterijera i enterijera se međusobno prepliću na način da se promjene na arhitekturi objekata veoma često odražavaju i na promjene u enterijerima tih objekata. Uz napomenu da objekti nijesu samo zidovi, stabilni ili nestabilni, pregrađeni, ili dograđeni, već i ljudi koji su na tom prostoru živjeli i žive, koji su gradili, pregrađivali, dograđivali ili rušili te zidove, koji su se o njima brinuli, a sve u skladu sa svojim potrebama i vizijom. Upravo na taj način je crkvi Sv. Ivana pristupio Željko Brguljan, i zato prije svega želim da ukažem na važnost njegovog istraživačkog postupka, akcentirajući analizu stanja enterijera u crkvi, promjene u enterijeru, i pristup liturgijskim predmetima koji su u njemu zatečeni. Važnost ovog postupka potrebno je, prije svega, sagledati i u kontekstu činjenice da su enterijeri u sakralnoj baštini Prčanja nažalost nedovoljno istraženi, te da su neki i trajno izgubljeni, ili su jako ugroženi tako da uskoro neće biti moguće sprovesti njihova istraživanja. Primjera radi, ostaci enterijera stare župne crkve Rođenja Blažene djevice Marije na padinama Vrmca, na položaju nekadašnjeg Prčanja, ugroženi su jer je crkva decenijama bez krova te izložena vremenskim neprilikama i vandalskim destrukcijama pa dostupne podatke o njihovim vrijednostima uskoro možemo nepovratno izgubiti. Faze u obradi enterijera nove župne crkve Marijina Rođenja nijesu istraženi. Enterijer u samostanskoj crkvi sv. Nikole ostao je neistražen usled preduzetih građevinskih intervencija. U tom sakralnom objektu izgubili smo i jednu od jedinstvenih štukaturnih tavanica. U crkvi su ipak ostali sačuvani oslikani  drveni oltari, drvena predikaonica i horska ograda što daje posebnu vrijednost ovom objektu. Neistraženi su i enterijeri manjih crkava i kapela primjera radi, ostaci obrade enterijera u crkvi sv. Ane u istočnom dijelu Prčanja pored rta Glavati , jedinstveni enterijer crkve Gospe od Karmena u ulici Lukovića čije vrijednosti je i sada, ispod oštećenja naknadnih krečnih premaza moguće sagledati, te enterijer crkve vv. Antona Padovanskog, koji je isto nažalost“ – rekla je, između ostalog,  restauratorica i  konzervatorica  Jasminka Grgurević, koja je istakla kako je : „Tekst u monografiji je zanimljivo pisan i zasniva se na brojnim izvorima, literaturi, intervjuima sa žiteljima mjesta, te ličnim sjećanjima i zapažanja. Tekst je popraćen brojnim fotografijama iz različitih perioda života mjesta i crkve.  U užem smislu, autor ukazuje i na posebnu, dodatnu vrijednost ove male crkvice koja se ogleda u viševjekovnoj brizi o njoj porodice Gjurović, pa povezuje događaje vezane za crkvicu sa članovima porodice i žiteljima Prčanja. U širem kontekstu u skladu sa UNESCO preporukama da naš cilj mora biti prepoznavanje i vrednovanje lokalnih specifičnosti i različitosti baštine u odnosu na globalni kontekst, tekst sa pratećom dokumentacijom određuje Prčanj i crkvu sv. Ivana u Prčanju u krug dalmatinske baštine dajući im time, veći značaj u odnosu na činjenicu da pripadaju dijelu svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO. Svijest o vlastitom kulturnom identitetu jača sposobnost djelotvornog percipiranja stvarnosti, prihvatanja sebe samih, ali i prihvatanja drugih“.

Arhitektica, viša konzervatorica, Zorica Čubrović ističe značaj crkve  sv. Ivana , koja predstavlja jednu od najstarijih srednjovjekovnih  crkava Boke. Upravo ova knjiga nam otvara vrata i za nova istraživanja, a samim tim otkrivanjem novih saznanja. Govori, kako je upravo   ova knjiga „postavila  za cilj utvrđivanje na naučnim principima  zasnovanih podataka  kojima će se bliže utvrditi  porijeklo hrama  posvećenog  Sv. Ivanu Krstitelju njegove mijene nastale tokom vremena, uzroci koji su ih uslovljavali  te njihov opseg i trajanje“.

Emotivno se obratio i dr. Josip Gjurović:“Fizionomiju i duh svakog mjesta čine ljudi koji su ga godinama i stoljećima izgrađivali . Iz mojih mladenačkih dana,  u živom su mi sjećanju još prisutni kapetani i nasljednici  pomorskih obitelji, koji su zaneseni živahnim razgovorima ušli u župnu  crkvu tek kada su čuli zvonki bariton don Nika  Lukovića.
Palače su puste, pomalo se ruše, samo crkva stoji, zapis tvoje duše…, ali meni palače, mandrače i grobove stare sliku Prčanja ne mogu da pokvare  ni novi ljudi, ni vjetrovi novi…  Te vizije života i vizuru pričanja stvarala je moja obitelj preko pet stoljeća zajedno sa istaknutim pomorskim  obiteljima i mještanima pričanja. Svjedoče ta  stara znanja i brojni zavjetni darovi bokeških pomoraca diljem cijelog ovog čarobnog zaljeva. Iza svih tih darova, slika i fasada skriva se neka zanimljiva i uzbudljiva povijest. Ali,  malo je poznata, treba je istraživati. Uz  više istaknutih bokeških istraživača,  to neumorno  radi i naš Željko Bruljan.  Ono što bih ja istakao kao posebnost Željkovog pisanja je to što uz iscrpnu  dokumentaciju unosi i osobne podatke ljudi i vremena u kojem su živjeli. Otkriva  nam djelić minulog doba. Daleko najviše je to  i u ovoj knjizi posvećenoj našoj obitelji“.

Autor je izrazio zahvalnost svima koji su pridonijeli realizaciji ove knjige : „Već na samom početku rada shvatio sam da crkvu sv. Ivana trebam smjestiti u širi kontekst sveukupne sakralne baštine Pečanja, te treba biti dio cjelovite kulturološke studije s posebnom vezom Prčanja sa središtem Boke  - Kotorom. Nadam se da sam u tome bar dijelom uspio. Veliku zahvalnost dugujem magistri Zorici Čubrović, ne samo na pomoći u terenskim istraživanjima, korisnim konstruktivnim razgovorima i dobrim sugestijama, nego i na dijeljenju veselja i posvećenosti temi. Naši zajednički obilasci Crkve, razmišljanja i razgovori o otvorenim pitanjima vezanim za kronologiju izgradnje i obnovu Crkve bili su mi vrlo dragocjeni u donošenju ispravnih zaključaka. Zahvaljujem i restauratorici i konzervatorici Jasminki Grgurević na zajedničkoj posjeti Crkvi i stručnom pregledu tragova zidnih dekoracija koji mi omogućio, nadam se, ispravne zaključke o tom elementu Crkve. Zahvaljujem uglednim recenzentima, pored magistre Zorice Čubrović, profesoru doktoru Pavuši Vežiću, koji nažalost nije mogao doći zbog zdravstvenih razloga, a želio je, i doktorici Lovorki Čoralić također, koja je spriječena, koji su mi svojim izvanrednim recenzijama digli samopouzdanje, ponovno potvrdivši da za kvalitetno odrađen projekt nije presudna profesija ni titula, nego neko znanje motivirano sa, prije svega, posvećenost određenom poslu i intelektualna znatiželja. U nizu ostalih, a koji su navedeni u zahvali u samoj knjizi, izdvojio  bih lektora doktora Mirka Sardelića“ , koji je iskazao  kako autor govori veliku brigu o knjizi,  prevodiocima dijela starih dokumenata  Jošku Katelanu i posebno profesorici Reni Bratičević, koja je s latinskog prevela i ono što prethodno nije uspjelo nizu vrsnih stručnjaka za latinski jezik. Izrazio je zahvalnost nizu institucija u CG i RH, don Željku, Antonu Guli Markoviću, kao i obitelji Gjurović,  i svima drugima, koji su na bilo koji način sudjelovali.

Moderatorica programa   Jasmina Bajo pročitala je recenzije dr. sc.  Lovorke Čoralić iz Zagreba i prof. dr Pavuše Vežića iz Zadra.

Promociji su prisustvovali: veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić,  generalna konzulica Republike Hrvatske  u Kotoru Jasminka Lončarević, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković, dopredsjednik HGI - ja Ilija Janović, predsjednik Bokeljske mornarice  Kotor Denis Vukašinović, kao i mnogi drugi.