Da nema pjesnika i kafana svijet bi možda i nestao, ili možda živio u nekom drugom dosad nepoznatom obliku. Autorsko martovsko zagrebačko veče 2025. crnogorskog pjesnika i satiričara Radojice Grbe bijaše prilika za poznanstvo sa još nekim zanimljivim kafanama iz tog neobičnog ljudima dragog sazvježđa. A koliko god ih upoznali, utisak vas nosi kao da je malo. No, utisaka ima opet raznih i nezaboravnih, onih koji u vas urežu pečat smisla, tona, šarma i misije te hedonije od kafane.
A taj zagrebački kafe Čarli, kog smo posjetili na predlog i u društvu uglednog hrvatskog diplomate Zorana Pičuljana, jeste poseban, ako je posebnost prava mjera riječi za nešto što i nema baš one prave mjerljive riječi. Tako je možda i najbolje. Da bi kao takav trebao postati kulturno dobro Zagreba, čulo se i napisalo ne jednom. Sa razlogom. Jedan je i jedinstven taj Čarli.
Tu na početku Gajeve, blizu hotela Dubrovnik, Čarli je daleke 1972. godine otvorio poznati fudbaler Dinama Mirko Braun (1942 – 2004), poznatog nadimka Čarli. Sve nakon toga je kuturologija, tradicija, istorija, baština, boemija, hedonija, sjećanje i sve ono i kako to ono pojedinačno dozivljavamo i opet prenosimo u kolektivno urbano nasljeđe.
Čarli-diskretna elegancija, šarm i reprezentativna patina pečata vremena ispisanih hronika ljudi i događaja. Kao takav, postao je monumentalna višegeneracijska povjesnica i poveznica urbanog zagrebačkog bila, kog nije moglo biti bez Čarlija, tog svojevrsnog socijalnog foruma najširih izraza, profesija i struktura. Boravili su tu predsjednici i države i vlade, gradonačelnici, sportisti, muzičari, biznismeni, pisci, novinari…Svoj veliki trag ostavio je u Čarliju Ćiro Blažević, taj trener svih trenera, koji je u toj svojoj “dnevnoj sobi” plijenio harizmom i komunikativnošću neobične lakoće, u kojoj je bila posebna privilegija imati priliku učestvovati i uživati u razgovoru. Kao što je jedan Ćiro, tako je jedan i Čarli, koji je za Ćira imao “povijesno značenje grada Zagreba”, dok će poznati sociolog Slaven Letica, koji je decenijama tu drugovao sa Ćirom reći da je “Čarli sam po sebi medij”, baš onako kao što je bio i legendarni Ćiro Blažević, ime nekog ljepšeg svijeta.
Subota je dan tog kultnog ritualnog susreta u Čarliju, tako da se u šali njegova stalna postava naziva “subotarima”, onima koji gotovo u ravni porodične intime razmjenjuju informacije, osjećanja, želje i sve ono na šta ih bliskost i povjerenje Čarlija upućuje. A kada doživite i imate takvo mjesto susreta sa sobom i drugim, onda bez dileme imate i sebe. Znaju i pripovjedaju o tome svi čarlijevci.
Čarli – estetski ugled minimalizma i sofisticiranog luksuza koji prkosi vremenu. Taj prmjer te “tihe elegancije”, jednostavno govori sam za sebe. Uživanje za čula i dušu. I upravo ta filozofija vremena i prostora čini ovo iskustvo nezaboravnim.
A kroz vrijeme vodi nas crno – bijela sportska foto dokumentaristika, koja sa zidnih povrsina dobija muzejsku patinu prošlosti koja se obnavlja tu pred našim očima i u našem sjećanju. Između nostalgije i emocije, sjete i melanholije, ponosa i radosti, vraćamo se u dane mladosti i kolektivne memorije u kojoj je fudbal bio više od života.
I da, dok bude fudbala, poezije i kafana, biće i života. U tom punom krugu obitava ta kosmogonija smisla koja za svakog ima riječ, baš kao što Čarli ima smisao i riječ u kom podjednako uživaju sva čula. I opet, iznad čulnog Čarli emituje i tišinu metafizičkog, koja dovodi u red jedinstva čovjeka, vrijeme i prostor. Sve tu u Čarliju, u Gajevoj 8, koja je prof. Draška Dosljaka, Radojicu Grbu i autora ovog teksta povela u nova traganja za duhom kafane, koji se je gospodstveno i otmeno nastanio u ovom reprezentativnom kafeu biljega grada Zagreba.
Konstatacija je zajednička,vratiti se titraju glasa hedonije, vratiti se onom neizrecivom u sebi i oko sebe, znači vratiti se Čarliju, i to nekako kao svom starom znancu. Da, pronaći sebe u prostoru mistike, znači pronaći sebe u svom vremenu. Da, o svim tim čovjekovim traganjima divno stihom i riječju zboraše pjesnik Grba te zagrebačke noći, u kojoj nastavismo traganja za riječi posvete koje opisuju i u trajnu memoriju upisuju taj divni kafe Čarli.
Autor: Željko Rutović