Baranjski šokački vez odnedavno je, kao 184. nematerijalno kulturno dobro, upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Tako će se očuvati znanje i umijeće baranjskih vezilja, kao i identitet baranjske zajednice te njezina bogata nematerijalna kulturna baština.

Izvezeno ruho bogatstvo je i ponos gospođe Jelice. Sve o šokačkom vezu naučila je od majke.

- U svaku kockicu moram četiri puta zabosti iglu da se popuni ta kockica, da to tako lijepo bude - objašnjava Jelica Mesar iz Branjinog Vrha.

- Za baranjski vez je konac koji se proizvodio od pređe ili od ovčje vune, znači na preljama su se proizvodili konci koji su se koristili za tkanje ili za šivanje - kaže Marko Horvat.

Ova stoljetna ostavština baranjskih Šokaca glavni je ukras narodnih nošnji.

- Na tim motivima možemo vidjeti različite ptice, jelene, golubiće isto tako brojne nekakve geometrijalizirane biljne motive, česti su tulipani. To su prvenstveno starije tehnike veza, različite tehnike bijelog veza,a onda i u boji, kako bi u Baranji rekli na rubinama šarenkama - objašnjava Vlasta Šabić, viša kustosica Muzeja Slavonije, Osijek.

- Sve se radi brojanjem niti, koristi se četiri boje konca, crveni, crni, plavi i bijeli, za bijele vezove i specifično je po tome što je što je potrebno puno truda - rekla je Evica Kostolić.

Zahvaljujući nasljeđu i baranjskim veziljama, tehnika veza još je živa. Odnedavno je i zaštićeno kulturno dobro.

- Do sada je na području Osječko-baranjske županije odnosno s područja upisano 11 kulturnih dobara nematerijalnih, a u široj nekoj regiji Slavonije je 40-tak - kaže Mirela Ravas, Konzervatorski odjel u Osijeku, Ministarstvo kulture.

Baranjski šokački vez dio je vrijedne bogate baštine. Tako je sačuvano vrelo znanja i umijeća za sve buduće generacije.