Stara izreka je da jedna fotografija govori više od tisuću riječi, a tek „Album von Dalmatien" (Album o Dalmaciji) je pravo bogatstvo riječi pretočenih svjetlošću u vizualni identitet i dokument jednog vremena, prostora, krajolika, povijesti...
Album predstavlja retrospektivu fotografskog rada Franz Thiard De Laforest na prostoru Dalmacije i njenog šireg zaleđa kroz više od trideset godina. Fotografije su nastale između 1866. i 1898. godine, a prikazuju motive snimljene u Zadru, Šibeniku, Makarskoj, Omišu, Skradinu, Kninu, Visu, Hvaru, Trogiru, Splitu, Saloni, Korčuli, Metkoviću, Mostaru, Dubrovniku, Kotoru, Perastu, Herceg Novom, Risnu, Prčanju, Tivtu, Budvi, Baru, Sutomoru, Cetinju, Podgorici i Stolivu, od kojih su 4 snimka velike panorame nastale spajanjem nekoliko fotografija (Split snimljen s Marjana, Panorama Kotorskog zaljeva snimljena s Vrmca, Panorama Boke snimljena s nadvožnjaka i Panorama Budvanskog zaljeva).

Album je čuvan u bogatoj zbirci obitelji Laforest zajedno s izvornim koricama na kojima su naslovi u zlatotisku, a pretpostavlja se kako je služio kao radni album uzoraka za potencijalne kupce.
Zajedno s ostatkom zbirke album je 2005 godine darovala Hrvatskom državnom arhivu autorova unuka, Lidija Laforest.
Album ustvari ima vrijednost i snagu dokumenta.
Fotografija se u Kotoru pojavljuje još početkom šezdesetih godina 19.stoljeća radom prvog fotografa Antona Jelaske, zatim obitelj Veber, Franc Laforest i njegovi nasljednici (supruga Gabrijela i sin Feliks), Rudolf Smodlaka, Eleonora Prelesnik i drugi.
Obitelj Laforest ostavila je duboki trag na ovom prostoru i zadužila Boku, ne samo fotografijom, već i aktivnim društvenim odnosom kao i poklonom akademske slikarice Lidije Laforest, unuke Franza Laforesta, koja je 2011.god. donirala Pomorskom muzeju Kotor obiteljsku sliku "Mali Franc Laforest prislonjen uz majčin skut" - ulje na platnu nepoznatog autora, Beč oko 1840 god. kao i fotoalbum narodnih nošnji, s fotografijama nošnji iz Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, autora Franza Thiarda de Laforesta.
Nema stare bokeljske obitelji, koja u svojim albumima nema makar jednu fotografiju s potpisom obitelji Laforest.
A kako je sve počelo?
Franz Thiard De Laforest je rođen u Beču 26. travnja 1838. Uspješno je završio trgovačku školu i započeo se baviti fotografijom 1856 god. Nakon kraćeg boravka u Trstu, početkom 1860- ih, radi u Bakru te Zadru do 1866. godine. Nakon Zadra odlazi u Šibenik, gdje nastavlja raditi kao portretni fotograf, ali započinje i sa snimanjima izvan ateljea. Kreće na prva putovanja duž dalmatinske obale, pa 1866. dolazi do Omiša, a 1873. do Boke kotorske.
Od sredine 1870-ih godina radi neko vrijeme u Splitu, u kojem 1878. objavljuje svoju prvu knjigu pod naslovom „Spalato und seine Alterthümer" (Split i njegove starine) ilustriranu s 10 fotografija. Iste godine u Livnu snima 28 tamošnjih najuglednijih ličnosti. Kraće vrijeme nakon Splita boravio je u Beču gdje se oženio Gabriellom von Lachmann, a zatim 1883. godine seli u Mostar. Kao mostarski fotograf snimio je vrijednu zbirku zadarskih veduta (slika ili grafika koja detaljno prikazuje dio grada ili arhitektonske objekte u krajoliku oživljene sitnim ljudskim likovima i skupinama, osnovni element je perspektiva,) te izdao mapu s 28 fotografija gradilišta pruge Metković - Mostar. Nakon Mostara put ga odvodi u Dubrovnik, u kojem snima panorame grada i razne gradske motive, da bi se tijekom 1890.god. konačno nastanio u Kotoru.
U Kotoru 1898. godine objavljuje drugu knjigu naslovljenu „Die Bocche di Cattaro" (Bokokotarski zaljev) ilustriranu fotografijama, a iste godine dovršava i svoj veliki „Album von Dalmatien" (Album o Dalmaciji) u kojem je okupio sve snimke nastale na području Dalmacije kroz proteklih tridesetak godina rada. Umro je od srčanog udara u Kotoru u 74 godini života, a atelje je pod njegovim imenom djelovao sve do 1926. godine.
Feliks Laforest rođen je u Kotoru 11. studenog 1898. godine kao sedmo i najmlađe dijete rođenih Bečana Franza Thiard de Laforesta i Gabrielle von Lachmann. U rodnom gradu uči osnovnu i obrtnu školu, a istovremeno ga matematiku i astronomiju privatno podučava prof. dr. Leopold Netović. Fotografsku praksu veoma rano stiče radeći u obiteljskom fotoateljeu, kojeg nakon očeve smrti vodi njegova majka. Na početku Prvoga svjetskog rata, a prije napunjenih 18 godina, regrutiran je u vojsku i poslan na rusko bojište. Nakon ruskog bojišta, kao vojnik je bio poslan i na talijansko bojište na rijeku Piave, u Italiji. Završetkom Prvoga svjetskog rata 1918. godine, Feliks najprije odlazi u Beč kod tetke Julije, nakon čega se pješice vraća u rodni Kotor. U Kotoru upoznaje Anu Dinstl, službenicu zaposlenu na telegrafu u pošti s kojom se 1922. godine vjenčao u katedrali sv. Tripuna u Kotoru. U njihovom su se braku rodile tri kćeri: Gabrijela, Lidija i Ernesta. U razdoblju između dva svjetska rata, u vrijeme procvata turizma na prostoru Herceg Novog i okolice, Feliksov posao fotografa i izdavača foto razglednica ide vrlo dobro.
Radoslav Rotković u knjizi "Herceg Novi i Cetinje" opisuje atelje tridesetih godina, kojega je vodio Feliks, Francov sin:
„U samom centru grada na stepeništu koje vodi od početka ulice Cala longa, ka sadašnjoj autobuskoj stanici, bio je za vrijeme Austrije fotografski studio Laforest, u kojem su se fotografisali svi Novljani, pa i mnogi gosti među kojima su bili i mitropolit Visarion Ljubiša, kralj Nikola i kraljica Milena. Felik Laforest filmskom kamerom je 1934. godine snimio sačuvani filmsku storiju o šetnji kralja Aleksandra i njegovog kuma, gradonačelnika Novoga Mirka Komnenovića, u parku hotela „Boka" neposredno pred ukrcavanje na razarač „Dubrovnik" za Marselj".
Situacija se mijenja nakon Drugoga svjetskog rata, kada Feliks Laforest biva proglašen narodnim neprijateljem te mu se oduzima sva imovina u Herceg Novom - velika kuća na tri sprata, fotografski atelje te drogerija u samom centru grada. Za njegovog života općina mu je vratila dvije sobe i kuhinju na 1. katu kuće u kojoj je živio sa suprugom i kćeri Lidijom do 1950. godine, kada nakon suprugine smrti, seli u Zagreb.
U Zagrebu Feliks Laforest nastavlja fotografski zanat u ateljeu na Trešnjevci. Taj je atelje imao u najmu i dijelio ga je s fotografom Slavenom Smodlakom oko dvije godine. U to doba je krenulo i snimanje za osobne iskaznice, tako da su imali dosta posla. Feliks je u tom razdoblju snimio i poznatu fotografiju Tina Ujevića. Nakon što su mu vratili atelje, Feliks se vraća iz Zagreba u Herceg Novi, i tamo radi do kraja života. Umro je u Zagrebu 11. svibnja 1961. godine, a sahranjen je na gradskom groblju u Kotoru.
Feliks Laforest bio je ugledni građanin u Herceg Novom, vijećnik u Općini kao i vijećnik Zanatske Komore. Bio je osnivač Vaterpolo kluba „Jadran" te jedan od osnivača Vatrogasnog društva, zajedno sa ženinim bratom Josipom Dinstlom. Bio je i blagajnik u vatrogasnoj upravi, gdje su građani davali doprinos za slučaj požara, a isto tako je u potkrovlju svoje kuće držao i vatrogasnu opremu za potrebe čitavog grada Herceg Novog. Imao je fotografske ateljee u Herceg Novom, Kumboru, Tivtu, Dubrovniku i Zagrebu, dok je atelje u Kotoru vodila majka Gabriella zajedno s kćerima Marijom i Eleonorom.
Za svoj je fotografski rad u dva navrata nagrađen, i to najprije „Počasnom diplomom sa brončanom kolajnom" na Prvoj Jugoslovenskoj izložbi fotografija u Splitu 1926. godine, a kasnije i zlatnom medaljom na prestižnoj međunarodnoj izložbi (Exposition du confort moderne) u Parizu 1932. godine.
Kroz desetljeća življenja i rada u Kotoru i Herceg – Novom obitelj Laforest je ostavila neizbrisivi trag, ne samo kroz fotografiju koja je postala dokument jednog vremena, krajolika, gradova, arhitekture, ljudi, načina življenja, već i ukupnim angažiranjem i odnosom prema zajednici.
Siguran sam da bi neka druga društva, države, od vrijedne dokumentacije, fotografija, fotoaparata, filmova, albuma napravile najmanje stalnu izložbenu postavku ako ne i muzej, kao dio turističke ponude koja govori o nama...
A mi ? Što smo uradili da bi očuvali dio kulturnog blaga, osvijetlili pokoljenima tko su bili Laforesti, zašto su značajni za Boku kotorsku ili pokrenuli inicijativu da makar jedna ulica u Herceg – Novom ili Kotoru dobije ime po Laforestima ?