Kada mislimo na neka bića koja plivaju morskim vodama, često na njih promišljamo kao na kulinarske delicije, te nas ne čudi što je jastog najčešće smatran kao visokocijenjena hrana s jelovnika u restoranu. Ipak njegova simbolika u (likovnoj) umjetnosti, koja se kroz stoljeća razvijala i mijenjala, veoma je bogata, a sve ovisno o periodu i podneblju gdje je prikazivan. Jastog je kroz mnoge vremenske epohe predstavljao simbol moći i raskoši, međutim kao što je već pomenuto, u zavisnosti od podneblja, njegova upotreba i simbolika je bila drugačija. Bio je poštovan u drevnom svijetu, te se njegove predstave mogu vidjeti na mozaičkom podu u egipatskom hramu, a s druge strane Rimljani su ga smatrali pravom poslasticom. Ipak, nije u svim periodima predstavljao raskoš i moć, već naprotiv. Primjer za to je kolonijalna Amerika, gdje je jastog korišten kao hrana za zatvorenike i robove, dok je u drugoj polovini 18. stoljeća jastog postao kulinarska delicija u Europi.

Ipak, kako se razvijala pomorska trgovina, tako je i svijet počeo drugačije da djeluje i da se oblikuje. S obzirom na to da je jastoga bilo teško uloviti i transportirati (moramo u obzir uzeti činjenicu da njegovo raspadanje počinje vrlo brzo nakon smrti), postao je ključni sastojak za aristokratske Europljane. Njihove gozbe su se sastojale od egzotičnih namirnica sa svih strana svijeta, a cilj je bio samo jedan – prikazivanje bogatstva i moći.
Iako je u društvu najčešće predstavljao statusni simbol, njegov neobičan izgled: crvenkasti oklop i kliješta predstavljala su inspiraciju za različite umjetničke prikaze, ali i predstavljao je različite stvari.
Iako je na prvi pomisao neobičan izbor za umjetnički prikaz, ovaj motiv je često bio korišten kako bi se prenijele dublje poruke – od simbola luksuzi i dekadencije, pa čak ima i povezanosti s mitološkim i religijskim temama. U umjetnosti, a naročito tijekom perioda baroka bio je dio mrtvih priroda, a posebno prilikom predstava raskošnih gozbi, te u periodu u kojem se previše promišljalo o vremenu, s jedne strane nam sugerira raskoš, a s druge prolaznost materijalnog svijeta. Možda je i najviše predstava jastoga bilo u suvremenoj umjetnosti odnosno u nadrealizmu, gdje se jastog pojavljuje kao simbol bunta, ironije ili podsjećanja na naše vlastite prirodne nagone ali i neke nesvjesne aspekte. Jedan od najzanimljivijih umjetničkih ostvarenja je svakako „Telefon sa slušalicom od jastoga“, a ovaj nadrealistički objekt napravio je Salvador Dali u suradnji s Edwardom Jamesom.
Na našim prostorima, okružen mediteranskim životom, i morem kao načinom življenja i stvaranja tivatski slikar Zoran Kruta često za svoje motive bira morska bića. Upravo jedno od njih je jastog, koji u jednom momentu biva kao centralni motiv slike, u nesvakidašnjem, stiliziranom prikazu. Poigravajući se s percepcijom promatrača u središtu slike stavlja kliješta i rep, rašireni prema suprotnim stranama. Pozadinski isječak je plave boje, što implicira na vodu i morsko okruženje koje i jeste prirodno stanište jastoga, dok su obrisi jastoga tamniji – s detaljno iscrtanim linijama koje naglašavaju njegov oblik i teksturu. Valovitim linijama i pokretima kista u pozadini, dodatno se pojačava osjećaj kretanja vode i daju slici dinamičan, a pomalo i hipnotički dojam.
Međutim jastog je dio i njegove kompozicije s roniocem u maskirnom odijelu, koji u rukama drži velikog jastoga. Pozadina je ispunjena gotovo apstraktnim, valovitim linijama, koje su također plave nijanse, a lepršavim potezima na platnu, stvara se osjećaj kretanja vode, dok paleta i nijanse plave boje stvaraju osjećaj morskih dubina. Stilizirane, koncentrične linije u pozadini i oko ronioca pojačavaju dojam podvodne atmosfere, dok teksture jastoga i odijela ronioca ističu figure same. Cijela kompozicija evocira smirenost, ali i ukazuje na Krutinu povezanost s morskim svijetom.
Moramo biti svjesni da iako potražnja za njima nastavlja da raste iz dana u dan, broj jastoga u moru je drastično opada. Jastog nije značajan samo kao kulinarska delicija, njegova važnost ogleda se u ekosustavu ali i ekonomiji. Zbog toga, njega ne smijemo promatrati samo kao delikatesu, već i kao ključni dio morskog staništa, ali i same činjenice da njegova populacija ovisi o održivom ribolovu i zaštiti okoline.

Marija Saičić