“Pas i kontrabas je roman o džezu, ljubavi i antipsihijatrijskoj pobuni protiv društva koje je odlučilo da zaboravi svoje ratove.”

                                                                                                                    Saša Ilić

Roman koji sadrži opširnu naraciju od posljedica izazvanim traumama rata, koje utječu na sve segmente života, “Pas i kontrabas” je priča u kojoj glavni protagonist, svirač kontrabasa vodi čitatelja kroz turneju, ali ne samo turneju ograničenu graničnim prelazima već i jednu mentalnu turneju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.  U središtu romana je dakle svirač džeza i njegove turneje, ali i stanje u psihijatrijskoj ustanovi, iz koje se prepliću scene iz prošlosti i sadašnjosti, glavnog protagoniste i ostalih junaka, koji su različitim igrama sudbine dospjeli u ustanovu.

O životu, koji je trebao da se završi ali ipak nije, Saša Ilić piše na jedan dinamičan i dramatičan način, navodeći čitatelja da se na pojedinim mjestima zaplete u mrežu čuđenja prošlosti i sadašnjosti. Kroz dinamičnu fabulu zajedno sa čitateljem pisac pokušava posložiti i riješiti igre uma koje se događaju glavnom protagonisti. Stilski napisana priča o usamljenosti, posljedicama rata, svojevrsna naracija bolesti, ali i o nemogućnosti čovjeka da uslijed nekih situacija odbrani  vlastiti identitet.  Kroz ovaj roman otvara se pitanje kako progovoriti o ratnim traumama i trajnim posljedicama koje iste ostavljaju na čovjeka. Upravo jedna od posljedica je nemogućnost vođenja normalnog života koje nam je prikazano sasvim živopisno. Otkrivajući najdublja osjećanja, pisac kao da na neki način piše svjedočanstvo, melankolično prizivajući sjećanja nekadašnjeg života. Kako teče priča, tako saznajemo da su se likovi ovog romana nalazili uslijed različitih manipulacija ljudskom voljom, neobičnim duševnim stanjima, koja su prouzrokovana ljubavnim, obiteljskim i društvenim vezama.

Roman fizički prati protagonistu od njegovih svirki u različitim gradovima, pa sve do njegovog duševnog pomračenja, koje ga dovodi do iracionalnih ponašanja, koje ga odvode u psihijatrijsku ustanovu gdje susreće ljude na neki način slične sebi, koji se i sami bore sa svojim demonima. Svježina slika, bogatstvo jezika stvaraju scene koje su nestvarne poput fatamorgane te ponekad zbunjuju čitatelja, koji do zadnjeg momenta biva u neizvjesnosti, i u nemogućnosti da jasno raspozna što je realnost, a što svijet snova. I baš jedan jednostavan san, protagonist sniva svaki dan; običan, a opet njemu nedostižan, a to je da se njegov sadašnji užurbani i kaotični svijet vrati u normalu. Možda baš zbog nemogućnosti vraćanja u normalu, on je na rubu vlastitog života, radeći nepromišljene postupke, koji ga sve više udaljavaju od pređašnjeg stanja. Kroz ovu burnu ispovijed, kroz koju nas je spisatelj tako ingeniozno proveo, spoznajemo sudbine različitih likova koji su odvojeni generacijskim jazom, ali ipak zarobljeni istim okovima od kojih je gotovo nemoguće se osloboditi.

Također, ovaj roman govori i onim unutarnjim ratovima, ratovima koje pojedinac vodi sam sa sobom. Često se u čovjeku prepliću borbe između ispravnog i pogrešnog, odnosno između moralnog i amoralnog. Najintimnije misli, ali i uzburkana osjećanja su na minuciozan način ispisana na stranicama ove knjige. Pokušavajući da pronikne u složenost ljudske duše, Saša Ilić, piše o unutarnjim sukobima, koji vođeni nekad mračnom silom prevagnu na onu pogrešnu stranu. Roman “Pas i kontrabas” kao produkt mašte i sjećanja, priča je  o nerazumljivim ranama koje ne mogu zacijeliti valovi vremena, ali i nepoznatoj snazi koja se rađa u čovjeku koji žudi za životnim oslobođenjem…

Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić