Već mirnim jutrima, cvrkutima ptica i mirisom, osjeća se promjena u zraku. Oko nas bujanje rastinja i cvjetanje govori nam samo jedno – stiglo je proljeće. Dolazak proljeća ne ogleda se samo u meteorološkim činjenicama, već i u ljudskom raspoloženju - s prvim zracima sunca dolaze i osjećaj smirenosti i opuštenosti, ali i tzv. „proljetna euforija“, kada su ljudi mnogo aktivniji u svim sferama svog života. Vjerojatno zrak, sunčeva svjetlost i vegetacija oko nas utječu na takva raspoloženja. Nakon duge i hladne zime, ogoljelog drveća i snježnog pokrivača, dolazi do obnove: priroda se obnavlja i ponovo budi a evidentno: i mi s njom.
Smjena godišnjih doba u antici povezivana je s bogovima: Arej (Mars) predstavljan je kao Bog proljeća, jer krajem zime počinju poljoprivredni radovi. Božanstva rimskog panteona posvećena godišnjim dobima, među kojima se nalazi i Flora – boginja cvijeća, proljeća i plodnosti.
Simbolika proljeća, u različitim epohama i kulturama bila je drugačija, pa samim tim i njeni umjetnički prikazi. Ipak, postoje neka univerzalna značenja poput obnove i novog početka, koje je povezano s ponovnim rađanjem prirode, te se na likovnim prikazima ogleda kao cvjetanje biljka, povratak životinja ili svjetlija paleta. Kroz predstave pejzaža, vrtova, umjetnici znaju umetnuti zaljubljeni par, te kroz takve predstave zaključuje se da je proljeće simbol mladosti, ljubavi i strasti. Logično je da je proljeće simbol plodnosti prirode: kroz čitavu povijest, a pogotovo u mitološkim i religijskim prikazima, proljeće se povezuje s plodnošću i ženskim božanstvima (Persefona i Flora).
Proljeće je kroz povijest umjetnosti i književnosti simboliziralo obnovu, buđenje prirode, ljubav i vitalnost. Umjetnici su ga često prikazivali kroz bogate boje, motive cvjetanja i mitološke scene, dok su književnici proljeće koristili kao metaforu za novi početak, mladost i prolaznost vremena.
Jedno od najpoznatijih djela koje slavi proljeće je “Primavera” Sandra Botticellija, nastalo u razdoblju firentinske renesanse. Inspirirana mitološkim pričama iz Ovidijevih djela, slika prikazuje dolazak proljeća i ljubavi u carstvo Venere, boginje ljepote.
U desnom dijelu slike, Zefir, Bog vjetra, juri nimfu Hloris i pretvara je u Floru, boginju cvijeća i proljeća. Ona je prikazana s vijencima i haljinom prepunom cvijeća, simbolizirajući procvat prirode. U središtu kompozicije stoji Venera, dok iznad nje Amor, sa zavezanih očiju, odapinje strijele ljubavi. Lijeva strana slike prikazuje tri Gracije, Venerine pratilje, koje plešu u krug, dok se na krajnjoj lijevoj strani nalazi Merkur, božanski glasnik, koji svojim štapom tjera oblake i osigurava vedro proljeće. Ova slika je alegorija proljeća i slavljenje prirodnog i duhovnog buđenja, a njena simbolika i ljepota čine je jednim od najvažnijih remek-djela renesanse. Mnogi slikari impresionizma i postimpresionizma također su bili inspirirani proljećem, njegovim bojama i atmosferom.
Claude Monet i njegova slika proljetnih pejzaža, nazvana “Proljeće”, prikazuje igre svjetlosti i cvjetajuću prirodu kroz brze poteze kistom i svijetle tonove.
Vincent van Gogh koji je bio naročito očaran proljećem, što se vidi u njegovim djelima poput “Bademovo drvo u cvatu”, gdje svijetle nijanse simboliziraju novi život i nadu.
Nasuprot ovakvim prikazima koje slave rađanje, život, mladost i ljubav, Paolo Uccello naslikao je djelo “Bitka kod San Romana” na prvi pogled djeluje proljetno zbog boja i svjetlosti, ali nosi i simboliku proljeća kao doba pogodnog za ratovanje i borbu.
U književnosti, proljeće je često simbol mladosti, nade, ali i prolaznosti. Citati ili poglavlja o proljeću u mnogim književnim djelima sugerira na obnovu, život ali i nadu.
Roman “Proljeće Ivana Galeba” Vladana Desnice, koristi simboliku proljeća kao metaforu za unutrašnje previranje i refleksiju glavnog junaka, spajajući prirodni ciklus s filozofskim promišljanjima o životu.
Razmišljali o proljeću kao umjetničkom ili književnom djelu, ili pak kao godišnjem dobu, svakako u njemu vidimo simbol života, rađanja, ljubavi, ljepote i nade. Jer kako zapisuje Ivo Andrić: „Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može čovjek biti trajno nesretan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom i zemlja obnavlja proljećem.“
Marija Saičić
Literatura:
- Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.