Crvena boja predstavlja jednu od tri osnovne boje, a samim tim i osnovu za stvaranje drugih boja koje se dobivaju miješanjem osnovnih boja. Ona je prvenstveno simbol vatre i krvi, princip života i smrti. Crvena boja je još od prapovijesti bila simbol rađanja i smrti o čemu svjedoče i najstarija nalazišta grobova iz prapovijesti u kojima je pronađeno kamenje obojeno crvenom bojom koje je poredano oko glave pokojnika.
Kontroverzna predstava borbe s bikovima, najviše nas asocira na provokaciju toreadora crvenim plaštom. Od toga kreću pretpostavke da je crvena boja glavni okidač za bijes bika, koji kao da pobjesni ugledavši istu. Jedna od najzanimljivijih predstava bika na našim prostorima je svako likovno djelo Aleksandra Aca Prijića, koji je naslikao bika u crvenoj boji, s pozadinom u crvenim nijansama, akcentirajući upravo simboliku boje. Crvena boja predstavlja krv u bitci, a da je povezivana s nasiljem još od najranijih vremena govori nam mit detalj iz Starog Egipta da je crvena boja bila boja rušilačkog boga Seta, za kojeg se vezivalo sve ono što je prokleto i štetno. Također, smatra se da su zloslutna pretkazanja pisari zapisivali crvenim mastilom. Ova boja i njena simbolika koja je izuzetno snažna, prisutna je kroz čitavu povijest (umjetnosti).
Dalje, u Antičkoj Grčkoj crvena je boja „ljubavi koja osvećuje“. Arijadnina crvena nit je ona pomoću koje se Tezej spašava iz Minotaurovog labirinta. O jačini ove boje govori nam i to da je ona simbol vrhovne vlasti Rimljana, te odjeća odnosno ogrtači koje nose patriciji, generali i carevi je upravo – crvena.
U Europi srednjeg vijeka, tijekom krunisanja vladari su nosili ogrtače crvene boje (i prilikom portretiranja on su ga uvijek nosili, te ne čudi što je na slikama tog perioda uvijek prisutan crveni ogrtač). Crvena je jedna od najprisutnijih na državnim simbolima odnosno zastavama, dok je crveno (grimizno) uzeto za boju kardinalske odjeće. „Crvena je i liturgijska boja svetih mučenika, onih koji se u vrijeme progonstva rimskih careva ili barbarskih vladara radije prolili svoju krv negoli zanijekali vjeru u Krista.“ 1
Jedan od najzanimljivijih radova je svakako rad Anrija Matisa „Crvena soba“ (koji je bio inspiriran istočnjačkom umjetnošću).
S druge strane, crvena je često označavala vatru, te nas ne čudi što se u simboličkim prikazima crvena boja često smjenjuje sa crnom – prikazi pakla i đavola uglavnom znaju biti u crvenoj boji. Crvena boja vezuje se i za meso i u tom smislu povezuje se sa pohotljivošću i iskušenjem: a upravo zbog te asocijacije vraća nas na ono nagonsko: crvena boja je boja fenjera na ulazu u javnu kuću (u Amsterdamu poznata je ulica crvenih fenjera), i boja odjeće prostitutki a naročito u srednjem vijeku.
1 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Bandurina, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979.
Danas, crvena boja je boja ljubavi te za praznike poput dana zaljubljenih, sve je u znaku crvene boje: od odjeće, do dekoracije, cvijeća i poklona.
Do kraja, crvena boja predstavlja i opasnost i upozorenje: „ući u crvenu zonu“ znači da smo zagazili na zabranjenu teritoriju, ili da djelujemo u lošem, negativnom smislu. Crveni karton u nogometu predstavlja prekršaj koji igraču donosi isključenje iz igre. Crveni znak na semaforu predstavlja trenutak kada treba da se zaustavimo i sačekamo, te tako i u simboličkom smislu u životu kada treba da zastanemo i razmislimo o svojim postupcima. „Otišao/la u crveno“, na našim prostorima znači kada za nekoga kažemo da je dobio napad bijesa, gnjeva, ljutnje, te je zbog toga uradio nešto naglo i nepromišljeno. Prostrijeti crveni tepih znači dočekati nekoga sa najvećim počastima, a da je crvena boja ostala znak dobročinstva ogleda se u znaku Crvenog križa, kolima Hitne i vatrogasne pomoći.
Literatura:
Meri Holingsvort, Umetnost u istoriji sveta, EVRO-GIUNTI, Beograd, 2006.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, ur. Anđelko Bandurina,
Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povjest umjetnosti, Zagreb, 1979.
Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn,
Laguna, Beograd, 2011.
