Ako pokušamo zamisliti najljepši prizor na noćnom nebu, to bi zasigurno bila zvijezda padalica: sitna čestica kozmičke prašine koja ostavlja kratkotrajan sjaj na nebu, a u čovjeku dugotrajnu nadu da će mu se zamišljena želja ostvariti. Ljudskoj je prirodi svojstveno uvijek tražiti tračak nade ili znak da će se ono što priželjkujemo u mračnim noćima doista i ostvariti. Tako je i sa zvijezdama padalicama: netko je nekada u tamnoj noći vidio kako se zvijezda raspršila i krenula prema zemlji; u tom je trenutku zaželio želju – i taj se običaj zadržao sve do danas.
Ipak, zvijezde, bile one padalice ili „statične“, često smatramo odgovornima za ljudsku sudbinu. Još od pradavnih vremena, narodi su nebo promatrali sa strahopoštovanjem. Od najstarijih civilizacija do suvremenih umjetničkih pravaca, zvijezda ostaje simbol preko kojega se izražavaju ideje o božanskom, sudbini, nadi i moći.
Najraniji tragovi simbolike zvijezde potječu iz vremena kada su prve civilizacije pokušavale razumjeti prirodu: u starom Egiptu, Mezopotamiji i među narodima Bliskog istoka zvijezde se povezuju s bogovima, kozmičkim poretkom i vječnim ciklusima. Petokraka zvijezda, jedan od najprepoznatljivijih oblika, pojavljuje se kao znak savršenstva i zaštite. U antičkoj Grčkoj i Rimu postaje simbol božanske intervencije i nebeske harmonije te se često može vidjeti na keramici, mozaicima i kiparskim dekoracijama.
Jedan od najzanimljivijih oblika je osmokraka zvijezda, odnosno zvijezda Ištar – božice ljubavi i rata – čiji se prikazi javljaju u ornamentima, reljefima i pečatima drevnih kultura. Njezin oblik kasnije preuzima i kršćanska ikonografija, u kojoj simbolizira božansko svjetlo, objavu i uskrsnuće. U islamskoj umjetnosti, polumjesec sa zvijezdom, danas prepoznatljiv na brojnim državnim zastavama, predstavlja uzdizanje, duhovno stremljenje i zaštitu. Ova se kombinacija često pojavljuje kao dekorativni motiv na arhitekturi, u kaligrafiji i u primijenjenoj umjetnosti širom islamskog svijeta.
U suvremenoj epohi zvijezda poprima nova, najčešće ideološka značenja. Crvena petokraka zasigurno je jedan od najpoznatijih političkih simbola 20. stoljeća, prisutna u likovnim rješenjima država, pokreta i umjetničkih radova koji se bave revolucionarnim temama. Simbolizira rad, borbu, kolektivnu energiju i težnju prema društvenim promjenama. Zbog snažne vizualne prepoznatljivosti postala je neizostavan dio plakata, zastava, vojnih obilježja i monumentalne umjetnosti.
Ipak, zvijezda nije samo ideološki znak. U modernoj i suvremenoj umjetnosti ona se pojavljuje kao slobodan likovni simbol: koristi se za izražavanje individualnih osjećaja, ironije, nostalgije. U djelima suvremenih umjetnika javlja se kao dekoracija, metafora, ali i kao komentar društvenih i političkih zbivanja.
U svakodnevnom govoru često kažemo da se čovjek „vine među zvijezde“, što znači da se uzdigao iznad prosječnog, da je postigao izniman uspjeh – pa tako danas imamo filmske, glazbene, baletne i druge „zvijezde“. Također, znamo reći da su nekome „zvijezde naklonjene“ ili da je „rođen pod sretnom zvijezdom“, misleći na povoljne okolnosti u životu i sreću koja ga prati.
Zato zvijezde u današnje vrijeme postaju glavni „krivci“ za događaje u našim životima: od ljubavnih drama i obiteljskih nedaća pa sve do poslovnih padova. Daleke zvijezde, koje nemaju ni najmanju predodžbu o našem postojanju, navodno marljivo ispisuju našu sudbinu, dio po dio, kao da je to njihov jedini zadatak u svemiru. A čovjek, u želji da pronađe smisao i opravdanje za vlastite postupke, često pristaje na tu teoriju. Jer mnogo je lakše vjerovati da je retrogradni Merkur zamrsio konce u našem životu nego priznati da smo sami povukli pogrešan potez. Tako na kraju zvijezde, ni krive ni dužne, postaju glavni osumnjičeni u scenariju u kojem one, a ne čovjek, daju posljednju riječ – sve pod izgovorom da je „tako zapisano gore“.
Marija Saičić
Literatura:
- Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden -
Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.