Usprkos mojoj želji prenesenoj članovima Općinskog odbora HGI-a (i još nekim članovima te partije za koje ne znam po kojoj osnovi su se našli na oproštajnoj sjednici mene s njima) da naš odnos džentlmenski okončamo tom sjednicom održanoj u ponedjeljak veče 12.05.2014. godine u prostorijama Općinskog odbora HGI-a Tivat, mojim odgovorima na neke njihove eventualne nedoumice i sa nekoliko mojih dobronamjernih savjeta i preporuka njima koji su odlučili da i dalje ostanu na teško havarisanom brodu koji se zove HGI i putuju tim brodom u (ne)izvjesnom pravcu - gđa Vučinović, koja potpisuje ovo reagiranje HGI-a, te njeni najbliži suradnici očito me nisu htjeli poslušati, i jednim, u pravopisnom i stilskom smislu katastrofalnim, a u sadržajnom smislu neistinitim priopćenjem, pokušali su, diskreditujući mene, obraniti ono što, zahvaljujući netransparentnim financijskim aktivnostima te neradu i lošem radu svih čelnih ljudi te stranke više niko i nikad neće i ne može obraniti - ugled i kredibilitet HGI-a.

No, krenimo redom da bi „veći broj članova HGI-a" (kako se kaže u priopćenju HGI-a povodom moje ostavke), koji su htjeli saznati razloge za tu moju ostavku to konačno i mogli saznati iz prve i jedino pouzdane (moje) ruke. Najprije da još jednom precizno ukažem na objektivne razloge moje ostavke, a onda ću raskrinkati denuncijacije iz priopćenja HGI-a na moj osobni račun.

a) Dnevni list „Dan" u broju od 25.03.2013. godine prenosi informaciju da je Državna revizijska institucija na financijsko poslovanje HGI-a dala tek uslovno mišljenje zbog, kako su naveli, uočenih nepravilnosti. Dnevni list „Vijesti" je krajem aprila ove godine prenio informaciju da je HGI u toku 2013. godine na raznorazna putovanja potrošio čak 22.851 eura!!! U istom članku navodi se da je u HGI-u na troškove neproizvodnih usluga i troškove reprezentacije u 2013. godini potrošeno čak 29.006 eura!!! Iz navedenog nužno proizlazi pitanje - ko iz HGI-a toliko putuje, kuda, u koje svrhe, i zašto se toliko novca potrošilo na neproizvodne usluge i reprezentaciju (i to u godini u kojoj nije bilo nikakvih predizbornih aktivnosti); konačno, kakve koristi imaju od toga Hrvati u Tivtu i Boki? (Usporedbe radi, DPS, koja je nesamjerljivo veća partija od HGI, na putovanja je potrošila 65.151 euro.) Ako gđa Vučinović i njeni najbliži suradnici iz vrha HGI-a imaju neoborive dokaze da novinari „Vijesti" i „Dana" u ovim napisima pišu neistine svjesno smišljene da diskreditiraju HGI, onda nije ništa prirodnije i lakše nego sazvati konferenciju za štampu te relevantnim dokazima demantirati te napise. Jer, šutnja čelnika HGI-a samo produbljuje sumnju da se u HGI-u odista rade neke sumnjive rabote, a onda ljaga neminovno pada na sve članove i funkcionere HGI-a, konačno i na sve Hrvate u Boki Kotorskoj i Crnoj Gori. Na žalost, u diskusiji sa nekim članovima Općinskog odbora HGI-a Tivat na pomenutoj oproštajnoj sjednici obaviješten sam da će šutnja i dalje biti način „obrane" HGI-a povodom ovih i nekih mogućih budućih sličnih napisa; to me dodatno uvjerilo da sam donio dobru i pravu odluku kad sam istupio iz stranke. Politika je javna djelatnost i šutnja povodom ozbiljnih, a temeljno dokumentiranih optužbi koje se kontinuirano iznose u štampi (kao što je to slučaj sa HGI) ne može i ne smije biti način obrane. Naprotiv, šutnja rukovodećih ljudi HGI-a je za većinu Hrvata i građana Crne Gore svojevrsno priznanje da zaista ima nepravilnosti i netransparentnosti u baratanju novcem u ovoj partiji. Zaklanjanje iza odluke koju je državno Tužilaštvo svojevremeno donijelo, odluke da je u HGI-u sve u redu sa financijama u ovim slučajevima, samo je znak kukavičluka i bježanja od suočavanja sa javnošću; crnogorsko državno Tužilaštvo je, naime, odavno prepoznato kao nepouzdana i ispolitizirana institucija. Zar nije najbolji dokaz za to nepodizanje optužnice protiv nosilaca političke korupcije i kriminala od strane tog Tužilaštva, iako su pokušaji kupovine ličnih karata dokumentirani čak i audio i video snimcima?

b) Odbijanje pružanja javne potpore Hrvatima i ostalim građanima Tivta od strane čelnika HGI-a povodom njihovog zahtjeva da ih čelnici HGI-a javno podrže u borbi za povraćaj njihove zemlje u pojasu DUP-a Golf-Ekonomija ostaće trajna sramota HGI-a. Tu ne pomažu nikakva pravdanja u kojima se čelnici HGI-a pozivaju na svađu i razlaz sa bivšim članom HGI-a g. Matom Marovićem, koji je svojevremeno u ime HGI-a imao punomoć da vodi proces povraćaja zemljišta u pojasu DUP-a Golf-Ekonomija ranijim vlasnicima od kojih su većina Hrvati. Isto tako ničim se ne može pravdati ni nekritički odnos HGI-a prema Pravnom stavu Vrhovnog suda Crne Gore o Morskom dobru i prijedlogu novog Zakona o morskom dobru. Sjajnu kritiku prijedloga novog Zakona o morskom dobru dao je na konferenciji za štampu u decembru prošle godine niko drugi nego bivši predsjednik tivatske općine g. Miodrag Kankaraš. Kad sam predložio čelnicima HGI-a da jednim javnim priopćenjem podržimo ovaj kritički stav bivšeg predsjednika tivatske općine, jer od novog Zakona o morskom dobru veliku štetu imaće i brojni Hrvati, bio sam odbijen. Zašto, ni do danas mi nije poznato; Hrvati koji to žele znati neka pitaju gospođu Vučinović i njene najbliže suradnike.

Sada se moram pozabaviti i ozbiljnim denuncijacijama i lažima iznijetim u priopćenju HGI-a na moj osobni račun.

Najprije, čista je laž, kako se tvrdi u priopćenju HGI-a koje potpisuje gđa Marija Vučinović, da sam „učestvovao u svim aktivnostima i odlukama koje su donošene". Nisam, naime, bio ni upoznat sa trošenjem stranačkog novca, a kamoli da sam sudjelovao u odlukama o trošenju istog. Također, nisam bio pozvan ni na jedan sastanak na kojem su se razmatrali financijski izvještaji. O nečuvenom rasipništvu i netransparentnim financijskim rabotama u HGI-u, kao i većina Hrvata i građana Tivta i Boke, informirao sam se iz štampe.

Tačno je da sam (još uvijek) član Upravnog odbora Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina. No, priča o mom ulasku u taj Upravni odbor je malo drukčija nego onakva kakvom je želi predstaviti spisateljica priopćenja HGI-a. Član tog Upravnog odbora postao sam 2008. godine, mnogo prije nego što sam (u martu 2012. godine) postao član HGI-a i odbornik te partije u Skupštini Općine Tivat. Moram ovdje reći da ni tada nisam bio prvoponuđeni za tu funkciju. Svoj posao člana Upravnog odbora Centra za razvoj i očuvanje kulture manjina radio sam na svoj ponos i na ponos hrvatske zajednice u Crnoj Gori. Jedan sam od osnivača časopisa „Kod" , koji je pokrenuo pomenuti Centar i član njegove redakcije. U ovom časopisu promovirao sam tekstove nekoliko poznatih hrvatskih stvaralaca sa ovog prostora. Tačno je da sam za svoj rad u ovom Centru „uredno honoriran", koliko i drugi članovi tog odbora, ali, ako je čelnicima HGI-a to toliki problem - koliko danas mogu podnijeti zahtjev za moju smjenu na članstvo u Upravnom odboru ovog Centra. S tim što će taj eventualni zahtjev direktoru Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina g. Dervišu Selhanoviću sami morati detaljno obrazložiti.

Gđa Marija Vučinović u reagiranju HGI-a na obrazloženje moje ostavke kaže i to da sam bio „potencijal koji je trebalo da pomogne na objedinjavanju i jačanju kompaktnosti hrvatske zajednice" te da sam „zbog toga u startu u stranci bio visoko pozicioniran". Dalje ona kaže da je „...to podrazumijevalo visoko mjesto na izbornoj listi HGI-a, čime smo mu (tj. meni) omogućili ulazak u općinski parlament". Kad ovako nešto pročita neko ko nije upućen u datu problematiku, sasvim logično može pomisliti da sam ja, Miomir Abović, rukama i nogama kopao, što kaže naš narod, ne samo da budem na odborničkoj listi HGI-a pred lokalne izbore u Tivtu aprila 2012. godine, nego da na toj listi budem i pozicioniran na što višem mjestu, a čelništvo HGI-a mi je to velikodušno omogućilo. No, naravno, ni ovo nije istina. Istina je sljedeće - nisam tražio čak ni da budem na odborničkoj listi HGI-a za lokalne izbore u Tivtu 2012. godine, a kamoli da budem na četvrtom mjestu, tj. pri vrhu liste odborničkih kandidata HGI-a, nego su me ljudi iz HGI-a zamolili da stanem na tu listu i, ne pitajući me prije toga, dodijelili mi visoko mjesto pri konačnom koncipiranju odborničke liste. Sa ove distance, potpuno mi je jasno u čemu je bila stvar - to je bilo vrijeme kad je iz HGI-a izbačen g. Mato Marović i kad je HGI, u vrijeme pred održavanje lokalnih izbora u Tivtu, bio u velikoj opasnosti da prođe izuzetno loše na tim izborima. Prazninu i loš ugled stranke koji su nastali kao rezultat izbacivanja g. Mata Marovića iz HGI-a trebalo je nekako amortizirati i popraviti, i u tome smo odlično poslužili ja i još nekoliko novih ljudi koji su tada pristali da stanu na odborničku listu HGI-a. Ja se tada nisam zanimao lokalnom politikom, a na odborničku listu HGI-a pristao sam stati u uvjerenju da svojim imenom i zvanjem mogu na neki način pomoći svom narodu koji je u Tivtu. Kad sam ušao u tivatski općinski parlament i kad su čelnici stranke donijeli odluku da HGI na tivatskoj općinskoj razini ode u opoziciju, ponašao sam se i djelovao kao uzorni opozicioni odbornik. Tačno je da sam i za ovaj posao „uredno honoriran" (uostalom kao i bilo koji drugi odbornik SO Tivat), ali je tačno i to da sam bio jedini odbornik HGI-a koji je svojim javnim djelovanjem, sa skupštinske govornice, branio prava i interese hrvatskog naroda u Tivtu od raznih nasrtaja i pokušaja manipulacija. I to je jedan od razloga zbog kojih nisam podnio ostavku na svoj mandat u sazivu Skupštine Općine Tivat (što mi u HGI-u veoma zamjeraju govoreći da to loše utiče na moj moralni profil) - jer znam da ako ja odem iz lokalnog parlamenta, nikog više neće biti da u tom parlamentu brani, koliko može, i prava tivatskih Hrvata, a kamoli da se, kao predstavnik hrvatskog naroda, aktivno, kritički i argumentovano bavi analiziranjem rada lokalne vlasti.

Čelnicima HGI-a, umjesto što se bave mojim angažmanima na koja su me oni, navodno, zdušno delegirali, bolje bi bilo da „većem broju članova HGI-a", kako oni kažu, odgovore na neka druga pitanja. Npr.- na pitanje što je sa svim tim viđenim tivatskim Hrvatima koji su, u toku svih ovih godina, izašli ili izbačeni iz HGI-a? Ako sam ja elemenat „instruiran da uništim uzlet HGI-a", jesu li to bili i g. Silvijo Marković, g. dr Dalibor Burić, g. Josip Nikolić, g. Zlatan Perak, g. Branko Pean, g. Dado Škanata, g. Mato Marović i drugi koji više nisu u HGI-u, a mnogi od pobrojanih su bili i osnivači te partije. Ili je istina možda drugačija - da niste kojim slučajem Vi, gđo Vučinović, sa Vašim najbližim suradnicima instruirani od nekoga da od stranke koja zastupa Hrvate u Crnoj Gori napravite, umjesto neovisne stranke, privjesak DPS-a? Mnogo je teških pitanja za gđu Mariju Vučinović i ostale čelnike HGI-a na koja moraju odgovoriti „većem broju članova HGI-a", a malo suvislih odgovora koje mogu ponuditi. No to je već njihov problem. Bojim se, za njih potpuno nerješiv.

Miomir Abović