Od Ezopovog doba pa sve do danas, basne kao kratke priče, u kojima životinje poprimaju karakterne osobine čovjeka, prenosile su se s koljena na koljeno, usmenim i pismenim putem, noseći u svojoj završnici kratku moralnu pouku, koja nas opominje i daje kritiku o našim djelovanjima. Iako pisci basni, a i same basne, nisu toliko zastupljene u XXI. stoljeću, tivatska čitalačka publika imala je priliku prisustvovati promociji zbirke pod nazivom “Krasne basne” autora Dragana Popadića, koja je organizirana u sklopu tivatskih Purgatorija.