Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić

Dobar vjetar i mirno more su najbolji sudionici sigurne i uspješne plovidbe. Ali,  ne kaže se uzalud da mirno more nikada nije napravilo dobrog mornara. Nemirno more, nije li to metafora za životnu borbu, punu vjetra i oluje, kroz koju čovjek prolazi svakodnevno i nakon koje postaje, jači, bolji, iskusniji?

   “Umjetnik je ludak koji je, zahvaljujući svojoj sumanosti, svojoj nesposobnosti za prilagođavanjem, svom buntovništvu, sačuvao najvrijednija svojstva ljudskog bića.”

                                                                               Ernesto Sabato

Nedjelja, 3. 3.  2019. godine bila je tužna za likovne kritičare, likovnu publiku, likovne stvaratelje, ljubitelje umjetnosti, jednom riječju za sve one ljude koji su cijenili život i djelo crnogorskog umjetnika Uroša Toškovića- jednog od najboljih crtača XX. stoljeća.

 Početak priče  o razvoju glazbene  scene u Tivtu vrijedi započeti pričom o njenom pokretaču- Antunu Žeželiću. Kraj 19. i početak 20. stoljeća vezujemo upravo za glazbeni razvoj: prvi orkestar i prvu glazbenu školu u Tivtu. 1891. godine glazbeni obrazovani učitelj Antun Žeželić formira prvi orkestar u Tivtu,  koji je brojio jedanaest mladića. Orkestar je ostao zapamćen pod nazivom “Žeželićev orkestar za zabavu”, koji je svirao na svim prigodama i okolnim crkvenim svečanostima.

  Sebi je nadjenuo naziv „pikolo pituro“ (piccole pittore), bogatog likovnog opusa, ali bez velike želje za izlaganjem smatrajući da je „jednostavan i običan tivatski slikar“, ni ne sluteći da će se nakon skoro pedesetogodišnjeg stvaralaštva smatrati najboljim tivatskim slikarom.