U nastavku donosimo izlaganje predsjednika HNV-a Zvonimira  Dekovića,  na jučerašnjoj press konferenciji u PR Centru Podgorica,  koju su organizirali predsjednici pet nacionalnih vijeća.

Prisiljeni smo na  javno reagiranje  ovim putem iz razloga što smo duboko razočarani indiferentnošću institucija države prema problematici nelegitimne raspodjele na ovogodišnjem javnim pozivu  Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.  

Naime, pojedinci,  ali i koruptivni lobi,  koji, vođeni osobnim ambicijama žele raspodijeliti sredstva Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, koja trebaju i moraju biti namijenjena manjinskim narodima, a koja se  dijele u ogromnom iznosu, od preko 800 000 eura, pojedincima i nevladinim udrugama koje ne bi nikako smjele biti ni aplikanti , a kamoli korisnici sredstava i sudionici na ovom natječaju.

U prvom natječaju, na kojem se dijelilo 1 410 000 eura za šest nacionalnih manjina, hrvatski narod u Crnoj Gori dobio je 3 500 eura. Ako mislite da sam omaškom pogrešno napisao-  ponovit ću: 3500 eura za sve potrebe hrvatskog naroda u Crnoj Gori za godinu dana.

Da bismo vam pokazali razmjere korupcije, navodim samo neke projekte koji su dobili od 10 000 eura do preko 20 000 eura: Udruženje fotografa, knjigovođa, računovođa , podrška osobama s invaliditetom, a zatim projekti na osobna imena koje je Komisija za vrednovanje prepoznala kao one koji jačaju posebnost pojedinih nacionalnih manjina u Crnoj Gori, a navodim  samo neke: Upoznaj sam sebe, Širimo ljubav kroz tradicionalne muzičke instrumente, radionice kreativnog pisanja… Sve u svemu, 150 fizičkih lica dobilo je sredstva, a odbijeno  je preko 60 NVU koje se bave manjinskim pitanjima.

Ovom nečuvenom nizu dodajem Građansku alijansu i Inicijativu mladih za ljudska prava, gdje je predsjednica obje organizacije ista osoba, koje su dobile, odnosno, koja  je dobila na ovom natječaju točno 10 puta više sredstava od hrvatskog naroda u Crnoj Gori, a ujedno je i članica Upravnog odbora Fonda za zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava. Članove UO-a postavlja i razrješava Skupština Crne Gore, tako da imamo situaciju da je spomenuta gospođa, iako je podnijela ostavku na članstvo u UO- u( a tko ne bi, kad se ovako plaća), i dalje formalno pravno članica UO-a Fonda jer Skupština nije  donijela odluku o njenom razrješenju. Po Zakonu, za koji još vjerujemo da se mora poštovati, premda nam ostaje sve manje vjere, član UO-a ne smije konkurirati  na natječaj dvije godine nakon što je bio član UO-a  u toj  organizaciji. Da stvar bude još nerazumljivija, ili nam je zapravo potpuno jasna, a  ne možemo  je prihvatiti kao istinitu, o statusu spomenute gospođe  je Agencija za sprječavanje korupcije donijela obavezujuću preporuku s kojom je upoznat i direktor Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore,  kao i Upravni odbor Fonda, a siguran sam da je ta činjenica poznata i Komisiji Fonda za vrednovanje projekata  koja je opredijelila sredstva za ove organizacije. Citiram član 15. Zakona Agencije za sprečavanje korupcije koji u alineji OGRANIČENJA PO PRESTANKU JAVNE FUNKCIJE  imperativno nalaže da: Javni funkcioner ne može, u periodu od dvije godine po prestanku javne funkcije, da:

1) pred organom vlasti u kojem je vršio javnu funkciju nastupa kao predstavnik ili punomoćnik pravnog lica, preduzetnika ili međunarodne ili druge organizacije koji sa tim organom vlasti imaju ili uspostavljaju ugovorni, odnosno poslovni odnos…

Ovakvim postupanjem smo svjedoci rijetko viđene oholosti i osjećaja nedodirljivosti  među pojedinim institucijama Fonda, ali i drugih institucija države koje bi po službenoj dužnosti  morale reagirati na ovakve nepravilnosti i kršenje zakona, za  koje sumnjamo da nisu samo zlouporaba, već i kazneno djelo.

Ovakve zloupotrebe je prepoznala i Venecijanska komisija, koja je već 2015. godine  reagirala na čl.36.a Zakona o manjinskim pravima i slobodama, a koji glasi , citiram: da će se financirati projekti koji daju doprinos međukulturnoj suradnji i smanjenu etničke distance, pri čemu je ova alineja  od pojedinih očito shvaćena kao otvoreni poziv za korupciju. Zato je Venecijanska komisija obrazložila svoj stav ovako, citiram : Podrazumijeva se da ovi kriteriji ne bi trebalo da budu primijenjeni posebno, nego kao dodatak onim mjerama koje se odnose  na doprinos projekta očuvanju i unapređenju nacionalnog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta manjina u CG.

Neprihvatljivo je da nevladine udruge i organizacije   u Crnoj Gori,  i pored preko 5 000 000 eura koji su im na raspolaganju na ostalim natječajima,  vođeni nezasitim apetititima,  svojim ucjenjivačkim kapacitetima apliciraju i na Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

 Kao predstavnici svog manjinskog naroda nikad nećemo pokleknuti pred ucjenama, nećemo nikoga ucjenjivati, ali tražit ćemo naša prava podnošenjem kaznenih prijava, obavještavajući strane ambasade i europske institucije,  i  u tome ćemo nepokolebljivo ustrajati.

Nakon ovoliko protuzakonitih radnji, spomenut ću kronologiju djelovanja manjinskih savjeta, koji imaju primjedbe i na sedmočlanu Komisiju, od kojih su šest pripadnici jednog naroda, a suvišno je napominjati  da u njoj Hrvata nema. O projektima koji trebaju afirmirati hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori  odlučuju pripadnici drugih naroda, što je dodatno uvredljivo i otvara prostor za bezbroj sumnji.

Prvo obraćanje manjinskih savjeta bilo je direktoru Fonda koji nije imao kapaciteta ni da nas pokuša razumjeti.  Zatim odlazimo do Ministra za ljudska i manjinska prava, koji nam je verbalno dao podršku, a nakon toga odlazimo Premijeru i upoznajemo ga sa svim detaljima, da bismo nakon toga tražili od Ministarstva javne uprave da izvrši nadzor nad radom Fonda, za što se ono izjašnjava nenadležnim. Nakon toga u dva navrata tražimo od Glavnog inspektora rada Crne Gore  da uputi inspekciju u Fond, od kojega,  na našu veliku žalost,  dobivamo odgovor primjeren autokratskim zemljama koje i ne pomišljaju da krenu putom približavanja Europskoj uniji. Citiram odgovor Glavnog državnog inspektora: Što se tiče raspodjele sredstava, mišljenja sam da nijedna inspekcija nema nadležnost za postupanje jer Zakonom o manjinskim pravima i slobodama nije propisana nadležnost inspekcijskih organa da vrše nadzor nad primjenom zakona, niti su propisane kaznene odredbe za nepoštovanje zakona. Slijedi potpis glavnog inspektora.

Ovakvo pogodovanje za protupravne radnje dovedeno je do  apsurdne razine, gdje su se pojedinci stavili iznad zakona, toliko sigurni u zaštitu svojih političkih pokrovitelja, da je pravda i pravo postalo zaista samo floskula, jedna prazna ljuštura koja se koristi isključivo za discipliniranje nepoćudnih.

Baš sada, ovih dana,  podnesena je jedna žalba UO- u i o njoj je trebao u roku od 15 dana da raspravlja UO Fonda. Žalba je povučena nakon tri dana. Duboko smo uvjereni, znajući kakvi se sve pritisci, ali i druge radnje primjenjuju kako bi se disciplinirali neposlušni , da je to bio slučaj  i ovom prigodom,  te ćemo tražiti od nadležnih organa da ispitaju konkretne sumnje na koje sugeriramo.

U prilog tome da smo potpuno u pravu za sve naše tvrdnje, navodim činjenicu kako je šest nacionalnih savjeta, počevši od press konferencija do posjeta svim relevantnim institucijama Crne Gore, u razdoblju od  preko tri mjeseca branilo prava i stavove oštećenih manjinskih naroda u Crnoj Gori,  a  u tom istom periodu baš niti jedna nevladina udruga, koja ima u statutu odrednicu da se bavi manjinskim pitanjima, što im omogućava, uzgred budi rečeno, da sudjeluju i na ovim natječajima, nije izašla u javnost niti sa najbenignijim  izjavom ili stavom, već su junački odšutjeli na sva nepočinstva u ovoj raspodjeli sredstava i na svu štetu koju su pretrpjeli manjinski narodi.

Mi u Hrvatskom nacionalnom vijeću Crne Gore  nikad nećemo prihvatiti činjenicu da  živimo u bezvlašću, da živimo u društvu koje ima zakone za čije nepoštovanje nema sankcija, kao ni pristati na to da kao manjinski narod budemo samo ukras Crnoj Gori,  kao nešto egzotično čime se s vremena na vrijeme Crna Gora  treba predstavljati Europi. Trebat će puno više poštovanja prema manjinama da bismo mi bili ono što se od nas očekuje, ali i puno više samopoštovanja nekih institucija u Crnoj Gori prema samima sebi i zakonima koji ih obvezuju.