Po struci magistar fizičke kulture, po vokaciji pasionirani istraživač zavičajne etnografije, kulturne baštine i tradicije Bara, i pogotovo mjesta Zupci, Ilija Vukotić je u „Promenadi četvrtkom“ Radio Bara predstavio „Zupci Times“ – časopis koji je osnovao i koji uređuje punih 15 godina.

RB / BI: Vaš časopis je upravo obilježio 15 godina od izlaska prvog broja. Svih do sada objavljenih 160 brojeva nose oznaku „katkadnik“. Šta to znači?

Vukotić: Časopis izlazi jednom mjesečno. Na početku je sve zavisilo od  naših prijatelja koji su nam pomagali da uradimo prelom, ispravimo, digitalizujemo i štampamo časopis. Nerijetko smo probijali rokove, izlazio bi tek kad sve bude zaokruženo, i zato smo ga i nazvali „katkadnik“.

RB / BI: Zašto baš ime Zupci Times?

Vukotić: Zašto da ne? Dugo sam živio u Americi, bio sam pod uticajem njihovih listova, nisam htio biti pod uticajem naših. U zaglavlju piše da smo zavisna novina, pitaju ljudi – zašto? Zato što su sve ostale novine nezavisne. Probamo da se šalimo, po uzoru na kotorsku „Karampanu“, da od starta budemo komični, i tako se sve razvijalo iz dana u dan.

RB / BI: Od samog početka do danas, sem čisto tehničkih stvari, apsolutno sve je na vašim leđima – prikupljate materijale, obrađujete ih, objavljujete časopis prvenstveno u PDF-u. Kako se zapravo začela ideja da se pokrene „Zupci Times“?

Vukotić: Oduvijek sam bio vezan za Zupce jer su moji roditelji odatle. Redovno sam na zimski i ljetnji raspust odlazio kod djeda i babe, fascinirao me je njihov govor jer je bio arhaičan, a s obzirom da je moj background lingvistički, sve mi je to bilo novo i učio sam usput. Sakupljao sam materijale – priče, fotografije, ostajalo ih je po škafovima, i probao sam onda da sve to saberem u jedan list. Imao sam tada prijatelje koji su radili u „Pobjedi“, pa sam bio u mogućnosti da mi profesionalci onako neoficijelno, „ispod ruke“, naprave prelom prva tri broja.

RB / BI: Kakve su bile reakcije čitalaca na prvi broj? Da li ste tada imali projekciju ovog vašeg projekta, bolje reći poduhvata, na duže staze?

Vukotić: Nisam imao publicističkog iskustva, ali osoba sam koja voli da uči i da prihvata izazove. To je za mene bila nova i vrlo interesantna stvar, lično mi je bilo uzbudljivo, ali i za ljude koji su to čitali u Zupcima, jer je dosta ljudi bilo indirektno pomenuto. Nekima se sviđelo, nekima nije, pominjala se stara škola, moj sada pokojni stric Tomo Vukotić koji je inače bio izvor velikog broja priča za časopis… Ko je onda mogao razmišljati da će to trajati 15 godina, u startu je sve to bilo štosa radi, tih prvih nekoliko brojeva, ipak je to komplikovana stvar. Ali, sad smo se već uhodali, dosta poznatih ljudi iz Bara je ovdje objavilo tekstove, da nam „učini na ruku“, od Sava Markovića, Čeda Ratkovića, Vlada Lukšića…

RB / BI: Sve ove godine na stranicama Zupci Times provijavaju termini kao što su šufit, đardin, galjuf, bedrica… Čuvate lokalizme, ne dozvoljavate da na taj stari govor Zubaca, i ne samo na govor,  padne veo zaborava. Radite o svom trošku ono što je posao i obaveza ustanova,  baštinite tradiciju podrumijskog kraja predano, bez ikakve želje da ovo, moderno rečeno – valorizujete, jer je časopis besplatan. Da li vam je iko pomogao institucionalno?

Vukotić: Volim da kažem da mi nismo neprofitna, već smo gubitnička organizacija, jer ja plaćam sve troškove „Zupci Timesa“. Dočekali smo nakon ovih 15 godina konačno i zvaničnu donaciju, prvo od Matice crnogorske, a onda od Savjeta Muslimana Crne Gore koji vodi Sabrija Vulić i Hrvatskog nacionalnog vijeća koje vodi Zvonko Deković. Zahvaljujući njima, štampaćemo knjigu „Best of Zupci Times“. Na promociji nematerijalne kulturne baštine Bara u Kući maslina prošlog oktobra, nakon promocije „Zupci Timesa“, prišao mi je Sabrija Vulić i rekao: „Ovo je odlična tema, izaberi najbolje tekstove, imate fantastične stare slike, da pravimo knjigu“. Sabrija je čovjek od riječi i jedini koji je ozbiljno sagledao i procijenio „Zupci Times“, pozvao je i Zvonka Dekovića koji se odmah odazvao na njegovu inicijativu. Lingvista Domagoj Vidović koji je slučajno bio u Baru prije desetak godina, kada sam mu dao da pogleda „Zupci Times“ bio je preneražen, počeli smo saradnju iz koje se izrodila knjiga „Zubački zbor“ u kojoj se nalaze te pomenute i mnoge druge riječi i priče. Interesantno je da je u kontaktu sa njegovom koleginicom koja je etimolog u Zagrebu, specijalista za slovenske jezike, došao do saznanja da se zubačka riječ bedrica – pršuta, koristi još samo u Konavlima.

RB / BI: Zupci su geografski mali, takođe nemaju ni mnogo stanovnika: otkud toliko priča, ko su vaši izvori?

Vukotić:  Glavni izvori su bili najstariji žitelji Zubaca, koji su nažalost preminuli, imam još nekih starijih mještana koji mi dopunjavaju stvari koje mi nisu jasne, to je prije svih Milo Vicković, u svojoj 91. godini vrlo bistar, i dalje vozi auto, akademski kipar, ta kuća Vickovića je inače dosta doprinijela Zupcima.

Zupci su malo, a za nas veliko selo koje je u srednjem vijeku imalo 1.200 stanovnika, 90 domova, 45 guvna, a to je već veliki ekonomski kapital jer svako guvno / gumno u vršidbi doprinese sa 400-500 kg pšenice. Tu su i preko 500.000 kvadrata oranice, tri rijeke, sto izvora u Sutormanu… Bilo je oduvijek veoma bogato, a bilo je i dosta naših ljudi koji su otišli u inostranstvo – Istanbul, Kairo, Nica, Pariz, Australija, Amerika. Časopis se čita elektronski na svih pet kontinenata, i stižu priče sa svih strana. Da pomenem samo Anta Dumezića, rođenog u Carigradu koji je govorio osam jezika, među njima i armenski i arapski, završio je muzički  konzervatorijum u Italiji i predavao čak 15 instrumenata, na Beverli Hilsu je imao školu muzike…

RB / BI: Da li je moguće da vaš časopis dođe na kioske?

Vukotić: Teško, jer ova druga štampa slabo prolazi. Moram se zahvaliti „Multiprintu“ što su nam dali veliki popust, inače ne bismo mogli štampati „Zupci Times“ uopšte. Naš prelamač Boris Ivin radi po staroj cijeni. Pomažu nam dosta da štampamo časopis za ljude koji nisu elektronski vični, to su prije svega stari u Zupcima koji pročitaju i po dva puta list, da provjere i da mi onda kažu: “E, nije ti to tako“.

RB / BI: Kao što ste najavili, kompilacija najuspješnijih priča izlazi u izdanju Savjeta Muslimana Crne Gore i Hrvatskog nacionalnog vijeća. Kada i gdje će biti promocije knjige?

Vukotić: U dogovoru sa Dekovićem i Vulićem, biće tri promocije – jedna u Podgorici, jedna u Boki i jedna u Baru, vidjećemo gdje.

RB / BI: Na kraju našeg razgovora – na što ste lično najponosniji u ovih 15 godina „Zupci Timesa“?

Vukotić: Ponosan sam na to što se sve ovo dogodilo, što se ostvarilo i što su mnoge stvari ostale zapisane. Da podsjetim, od Zavoda za zaštitu spomenika kulture tražili smo da  vijadukt Kalkavija u Zupcima, stare pruge preko Sutormana, bude zaštićen jer je jedinstven u svjetskim razmjerma kada je željeznica u pitanju. Pokrenuli smo restauraciju kipa Svetog Nikole u istoimenoj crkvi u Zupcima, pokrenuli smo i obnovu naše župne crkve, pomenuću samo ovih nekoliko stvari. Ostaje sve to zapisano, i valjaće nekad nekome!

Izvor: barinfo.me

Autor: Radomir Petrić