„I što je Narcis mogao vidjeti u vodi zaljubljeno ugledavši se?“ I zaista ako postavimo to pitanje koje je u jednom svom eseju zapisao Miljenko Jergović, što je odgovor? Iako naslućujemo da je vidio samo svoj odraz, za konačni odgovor ipak ostajemo uskraćeni jer je potonuo s Narcisom. Preostaje nam samo  nagađati i  pokušavati  da  proniknemo u simboliku koja se skriva iza ovog mita.

Priča o Narcisu datira još od antičke grčke. Naime u grčkoj mitologiji sve započinje nesretnim zaljubljivanjem Eha u Narcisa, ali zbog neuzvraćene ljubavi, ona ga proklinje da se nesretno zaljubi. Narcis se zaljubio sam u sebe i ogledavši svoj prelijepi lik na površini vode, pokušao je da se dodirne, te je tom prilikom upao u vodu i utopio se. U simbolici narcis kao cvijet je simbol samoljublja, a zbog navedenog mita povezuje se i sa smrću. Također u mitologiji Persefona je brala narcise kada je oteo Had, koji je primoravao da s njim provodi zimske dane; stoga je Persefonin cvijet poistovjećen sa zimskom obamrlošću. A shodno tome da je povezivan sa smrću u Grčkoj su se narcisi sadili pored grobova.

Je  li se sve zadržalo na jednoj, kako neki navode, beznačajnoj mitskoj priči? Ne. Ovaj mit je postao uporište za teme u mnogim drugim naukama poput psihologije, filozofije, sociologije, književnosti, likovne umjetnosti...

S književnošću započinju i prve opservacije i tumačenja tog nesretnog Narcisa, koji osim što je bio zaljubljen sam u sebe, ništa drugo nije zgriješio. Ali,  pošto samoljublje očigledno predstavlja grijeh, Narcis i u zagrobnom životu mora da ispašta. Kako Ovidije u Metamorfozama navodi, Narcis čak i nakon smrti u Hadu biva mučen svojim odrazom, koji promatra u rijeci Stiks.

Onako kako Oscar Wilde piše u romanu „Slika Dorjana Greja“, o narcisoidnoj zagledanosti u portret, pokazuje nam da nije samo zaljubljenost zasnovana na vlastitim  osobinama (vanjskim i unutarnjim), već ima i nekih unutarnjih borbi, tjeskoba, ali i izvitoperenosti duše koju posjeduje narcis. On naravno sve upriličava u određenoj vremenskoj epohi i mjestu, sa svojevrsnim grijehovima i savjesti.

U likovnoj umjetnosti, svakako jedno od najljepših djela je Karavađov „Narcis“, koji prikazuje upravo prelijepog mladića koji svoj odraz gleda u vodi. Također, Francis Bacon je naslikao djelo pod nazivom „Narcis gleda u vodu“.

Naročito se psihologija,  kao grana nauke bavila narcisoidnim poremećajem; narcis kao osoba koja stavlja uvijek sebe na prvo mjesto na listi prioriteta, te jaka potreba da se priča samo o sebi, preuveličavaju svoja dostignuća i osobine, nepobjediv je, u svemu je prvi i najbolji – jednostavno zaljubljen u sebe. Ovaj poremećaj postao je predmet izučavanja mnogih psihologa, danas već i konačna dijagnoza, a sve s uporištem u mitu, onog koji je zaljubljen sam u sebe.  U likovnoj umjetnosti, Salvador Dali je naslikao djelo pod nazivom „Metamorfoza Narcisa“ (1937. godina), a navodi se da „ovu je sliku Dali pokazao Frojdu, prilikom njihovog jedinog susreta (u Londonu, u lipnju 1938.), kako bi dokazao da je on jedan od njegovih najvjernijih učenika.“ 

Iako, kao što je navedeno, mit o Narcisu neki navode kao beznačajni, ne možemo da se složimo s tom pretpostavkom. Jer,  ipak ako sagledamo ovaj mit je izazvao veliku reakciju i inspiraciju, a o čemu nam svjedoče gore navedena djela, koja su samo mali dio onoga u umjetnosti i znanosti što je proisteklo od ovog mita.

U sociologiji umjetnosti, Narcis ima svoj dio i u knjizi Ratka Božovića (Ram za sliku), te u književnoj hajci koja je bila usmjerena protiv Danila Kiša, Dragan Jeremić piše knjigu pod nazivom „Narcis bez lica“.

Ipak, pojava narcisoidnog poremećaja u mnogome je zastupljena u 21. stoljeću, a sve češće ima utjecaja u ljubavnim ili poslovnim vezama. Ipak bilo kakvi odnosi s osobama koje pate od narcisoidnog poremećaja može dovesti do destruktivnosti kao i psihičkog zlostavljanja, jer  „veliki napor treba da se dozove od sebe onaj tko se tek otkrio.“

Do kraja, iako su pjesnici i filozofi od Narcisa stvorili sujetnog i oholog mladića, ne možemo ga u potpunosti okriviti za njegov najveći grijeh: zaljubljenost u sebe samog... Jer, tko ne voli i ne prihvaća sebe, ne može voljeti ni drugoga.

Marija Saičić

Literatura:

-           Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.

-           Salvador Dali: 1904-1989, Gilles Neret, Podgorica: Daily Press, 2007.

Ova emisija je realizirana uz financijsku potporu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore

Iznijeti stavovi su isključivo odgovornost autora i nužno ne izražavaju stavove Fonda.