Iz tiska je izašao sedmi broj časopisa „Boka kotorska“ – Glasilo Hrvata Boke kotorske“. U nastavku prilažemo tekst o „kotorskoj apoteci“. Časopis je tiskan uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Kotorska apoteka (ljekarna) – Palača Grubonja
Reljefna ploča na palači Grubonja nije amblem stare apoteke iz 1326. godine, nego memento mori. Simbol apoteke je Asklepijev ili Eskulapov štap
Sredinom prošle 2023. godine tiskana je knjižica malog formata Vodič za vodiče. Autor teksta je mr. sc. Jovan J. Martinović, a izdavač je Turistička organizacija opštine Kotor. Knjižica je vrlo lijepo osmišljena i vodiče upoznaje sa kulturno-povijesnom baštinom Crne Gore, geografskim zonama, klimom, prosječnim temperaturama na kopnu i moru, stanovništvom, religijama, statusom, grbom i zastavom, i svim ostalim relevantnim podacima. Vodiče upoznaje i sa nacionalnim parkovima, sa područjem pod zaštitom UNESCO-a, sa najznačajnijim sakralnim objektima, najznačajnijim podacima o svim mjestima kroz Boku kotorsku i obalom do granice sa Albanijom tj. najvažnijom kulturno-povijesnom baštinom Boke kotorske i Crne Gore.
Osvrnuću se ovdje na jedan netočan podatak u knjizi, a koji svi vodiči u Kotoru uporno ponavljaju. Radi se o reljefu koji se nalazi na palači Grubonja (obitelj je izumrla u XVII st.) u kojoj je bila stara kotorska apoteka. U tekstu na 73. stranici Vodiča za vodiče piše:
Istočnu stranu Pjace (od drva) zatvara palata Grubonja, na čijem se renesansnom dijelu iz 16.v. nalazi uzidan grb stare kotorske Apoteke, prvi put spomenute u notarskim knjigama 1326.g., a tada je Kotor imao ne samo apotekara već i dva liječnika, od kojih je jedan čak bio hirurg, kao i brijaća koji je istovremeno bio i zubar.
Ovaj reljef sa prekrštenim mrtvačkim kostima, lubanjom i ostalim simbolima, nikako ne može biti simbol stare kotorske apoteke. Palata Grubonja je 1955. godine bila u vrlo lošem stanju i sklona urušavanju, pa je iz temelja rekonstruirana. Na glavnoj fasadi palate, između prozora prvog kata, ugrađena je reljefna ploča sa gotičkim Kristovim monogramom IHS, a ispod nje reljef sa prekrštenim mrtvačkim kostima i lubanjom, kojoj se kroz oči provlače zmije, a okolo puze miš, gušter i kornjača.
Simbol apoteke nikako ne može biti mrtvačka glava već Asklepijev ili Eskulapov štap. Asklepije je u grčkoj mitologiji bio slavni liječnik, a poslije bog liječničkog umijeća, sin Apolonov i Koronidin, gojenac centaura Hirona. Vratio je u život mnoge poginule junake. Zeus ga je ubio gromom jer se Pluton tužio da u podzemlje dolazi sve manje mrtvaca. Stalni su mu atributi plitica i čvorasti štap obavijen zmijom što je do danas znak zdravstva. S mnogim njegovim hramovima (od kojih je najglasovitiji bio u Epidauru) bila su spojena lječilišta. Njegov kult prenesen je u Rim, gdje se štovao pod imenom Eskulap. Vjerojatno je prilikom restauracije ili možda čak i prije, stavljen taj znak sa neke druge palače. Kameni reljef na palači Grubonja je memento mori (lat.: sjeti se da ćeš umrijeti). U srednjovjekovnome i renesansnome kiparstvu: lubanja od kamena, sadre, slonove kosti i sl., se obično držala na radnome stolu kao opomena da je život prolazan.
Značenje tog kamenog reljefa punog simbolike je najbolje obrazložio Piero Pazzi iz Venecije u svojoj knjizi o Kotoru. On je napisao nekoliko knjiga o kulturnoj baštini Kotora i Perasta. U knjizi KOTOR – novi ilustrirani gradski vodič, o tom kamenom reljefu piše slijedeće:
„Mramorni reljef je memento mori, bremenit srednjovjekovnom simbolikom; u sredini vidimo lubanju (simbol smrti), a oko nje su miš (koji glođe drvo života), zmija (životinja povezana sa podzemljem), kornjača (još je od antike smatrana vezom između neba i zemlje i simbolom svemira) i salamander (životinja često povezana sa Kristom, zbog svojstva vodozemaca da se preporode, pri čemu se aludira na daždevnjakovu metamorfozu, odnosno na činjenicu da se iz ličinki deponiranih u vodi život rađa u drugom obliku). Elementi koji okružuju lobanju okrunjeni su kristogramom, koji upravo aludira na Kristof trijumf nad smrću“. Nadam se da će se ta greška ispraviti u nekom novom izdanju „Vodiča za vodiče“ i da će se vodiči upoznati sa pravim značenjem toga znaka.
Tekst: Marija Saulačić
Foto: Andro Saulačić