Knjiga „Dvorski trg", autora Milorada Popovića, promovisana je sinoć u Multimedijalnoj sali Kulturnog centra “Nikola Đurković” Kotor, u organizaciji Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) Crne Gore. Roman je nedavno objavila renomirana izdavačka kuća “Fraktura” iz Zagreba.
Autor se u romanu bavi Cetinjem, tačnije Dvorskim trgom, koji je paradigma istorije grada, događaja koji su ga oblikovali i ličnosti koje su u njemu živjele - kraljevi, kneževi, pisci i umjetnici, špijuni i direktori, tajkuni, vojskovođe, bokser i revolucionari, svi oni stvarni ljudi od krvi i mesa koji su neraskidivo povezani krvotokom s pulsom i bivstvovanjem Dvorskog trga, Cetinja i Crne Gore.
Upravo oko Dvorskog trga pod Lovćenom smjestile su se sve važnije institucije jedne države – Kraljevski dvor i sjedište Vlade, kao i sve važnije ambasade. Roman - freska “Dvorski trg” hronika je Cetinja i njegovih stanovnika.
Prisutne je na početku, u ime organizatora, pozdravio član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV-a) Adrijan Vuksanović.
“Zadovoljstvo mi je što HNV i hrvatska zajednica priređuje noć koja je posvećena našem, mogu slobodno reći, prijatelju Miloradu Popoviću i što na taj način svjedočimo da njegujemo kulturu sjećanja i da nam je važna duhovna blizina koju imamo, ne samo sa afirmiranim crnogorskim intelektualcima, kakav je gospodin Popović, već da njegujemo bliskost između hrvatskog i crnogorskog naroda. Zbog toga je posebno zadovoljstvo što smo večeras u Kotoru i što ćemo imati prilike da slušamo o jednoj dobroj knjizi koja se na izgled bavi prošlošću, a daje odgovore za sadašnje vrijeme. I nije to čudno, jer vrijeme nije izdvojeni entitet. Sadašnjost nije neka posebnost koja je neovisna od onoga što je bilo u bliskoj ili daljoj prošlosti, već sadašnjost proističe iz te prošlosti.
Zbog toga, kako često govorimo, mi smo nadahnuti našom prošlošću. Nismo zarobljeni njome, nismo ideologizirani njome, ali tražimo utijehu, snagu i hrabrost za sadašnji momenat kakav god on bio. A kakav god on bio, potrebno je da pamtimo i da se sjećamo onih koji su bili sa nama i koji su i dalje sa nama. Popović je sigurno jedan od takvih i drago mi je što i kroz kulturu nastavljamo jačanje tog zajedništva”, rekao je Vuksanović.
Moderatorka programa, Ana Vuksanović, podsjetila je na detalje iz biografije Milorada Popovića koji je u Crnoj Gori i na širim regionalnim prostorima poznat kao pjesnik i prozni pisac, ali i kao eseist i javni djelatnik čija riječ, kazala je, ima snažan odjek u javnom mnjenju u savremenom crnogorskom društvu, ali i u hrvatskom.
“Posjećamo na njegove pjesničke zbirke: Sa trga Vlodara, Nema više klađenja, Red se polako zavodi, Cetinski ljetopis, Nesigurna zemlja i druge. Tu su i knjige eseja: Mali narod i nacionalizam, Crnogorsko pitanje, Podijeljena zemlja, Njegoš i crnogorsko pitanje, Šta da se radi, Zbilje i prividi, Litije u doba korone, te nedavno objavljena knjiga Lovćen Feniks. Poezija i eseji su mu prevođeni na desetak stranih jezika. No, ono po čemu je gospodin Popović posebno poznat jesu romani: Kanera, Čovjek bez lica, te roman koji večeras promoviramo Dvorski trg. Dobitnik je svih značajnih državnih i regionalnih nagrada”, rekla je ona.
U ime izdavača obratio se glavni urednik izdavačke kuće “Fraktura”, Seid Serdarević, navodeći da je Dvorski trg, glavni trg na Cetinju, i ono što zapravo obilježava ovaj roman, koji je s jedne strane, roman freska, hronika Cetinja, Crne Gore, hronika nešto više od jednoga vijeka, hronika burnog dvadesetog vijeka, prije svega i jednako tako omaž Danilu Kišu.
“Danilo Kiš je, kao što znamo, želio pisati roman o Cetinju. Skupljao je mnoge materijale o Cetinju. Nije to činio zato što je on samo rodom Crnogorac, nego zato što je Cetinje zapravo jedan fascinantan grad, mjesto u kojem se spajaju velike i male povijesti, povijesti Evrope, povijesti ovih naših krajeva i na ovaj način. Dakle, ja bih rekao da je zapravo Milorad Popović ispisao roman koji bi možda mogao pisati Danilo Kiš. Naravno da to nije isti roman, da ne može biti isti roman, jer su dva različita pisca, dvije su različite poetike, ali Danilo Kiš zauzima jednu od centralnih figura ovoga romana. No, sve što se događa u romanu, on se vrti oko Dvorskog trga”, kazao je Serdarević.
Roman, navodi, počinje pronalaskom rukopisa.
“Međutim, kada se taj rukopis pred nama rastvara, onda se rastvara povijest Cetinja. Rastvaraju se, dakle, povijesti kneževa, kraljeva, princeza, pisaca, umjetnika, špijuna, doktora, tajkuna, ridikula, vojskovođa, boksača, revolucionara, svih ljudi koji se na ovaj ili onaj način utječu u Cetinju, utječu se oko dvorskog trga, nalaze se tamo gdje se nalaze sve institucije jedne države, gdje je sjedište Vlade, gdje je dom kralja i gdje su, to je zapravo fascinantno i dan danas kada se god dođe u Cetinje, meni je bilo fascinantno, ali kada se razgovara sa ljudima iz inozemstva, dakle, da je Cetinje s kraja devetnaestog stoljeća, početka dvadesetog stoljeća, kada Crna Gora postaje kraljevina, dakle da vi na tom mikroprostoru imate sva važnija, veleposlanstva, da crnogorski dvor, bračnim vezama se spaja sa svim važnim dvorovima u Europi i odjednom ta jedna mala kraljevina postaje važno sjecište, mnogih povijesnih zbivanja. E, dakle, tu nas uvodi Mijo Popović. Uvodi nas u sve te junake koji se kreću Cetinjem”, kazao je između ostalog Serdarević.
Dodaje da su mu fascinantni gotovo svi junaci u romanu.
“Popović je napravio ogromno istraživanje da bi zapravo smjestio sve likove svog romana, a to nije nikakav non-fiction, nije nikakva publicistika, nego je punokrvni roman u kojem je sve točno, a iz te točnosti koja je, dakle, stvarno se ovdje pokazuje često fascinantnijom i magičnijom nego što bi to moglo biti u romanu i tu dobijamo jedan veličanstveni roman stoljeća”, naveo je on i dodao da mu je jedan od najzanimljivijih likova u knjizi Petar Sinanović Nagib, čovjek koji je nakon revolucije i rata, stvorio fabriku “Obod”, svjetski brend, a s druge strane “zapošljava radnike, diže cijeli grad u jednu sasvim drugu fazu”. Tu je i Miodrag Dado Đurić, jedan od najvažnijih slikara naših prostora, a važnu ulogu u romanu igra Petko Miletić, zatim su tu Mačan Peraš, Badže Burić, Blagota Udbaš.
Poznati crnogorski književnik, akademik Miraš Martinović, kaže da je knjigu čitao u dahu i preporučio je prijateljima.
“Kada sam počeo da čitam knjigu, kontaktirao me, ili ja njega, svejedno, doktor Srđa Pavlović iz Kanade. Srđa je već bio pročitao knjigu, a ja sam tek počeo. Rekao je jednu rečenicu, možda u telefonskom razgovoru, možda je to napisao meni, ali ja sam je zapisao, kaže da taj roman podsjeća na Rijeku, da ta Rijeka izvire nad Setinom, da ta Rijeka ima dugi tok, vremenski tok, životni tok i da se ona vraća svom ušću, opet Setinju, kao biću Crne Gore, kao nečemu što pulsira magmom i snagom neuništivom, za šta Milorad Popović ima posebno čulo i usuđujem se reći, jedan je od rijetkih koji Crnu Goru osjeća u samom biću. To je pokazao kroz sve svoje knjige, a njih je veliki broj”, rekao je između ostalog Martinović.
U svom izlaganju autor je govorio o tome kako je knjiga nastajala, te kojim se motivima rukovodio prilikom pisanja. Odgovarajući na pitanja koja mu je postavljala moderatorka programa, istakao da je odrastao na Cetinju, te da je izvorno pjesnik.
“Moj temperament je pjesnički. Moj doživljaj svijeta je pjesnički, ali sam uvijek imao želju da napišem roman i roman vam je kao diplomski rad, kao nešto što traži puno vještine. Prije nego što sam Karnera objavio, puno sam papira potrošio i bacio. U stvari sva ova tri romana su manje ili više roman o Cetinju. Između ostalog, imao sam ja i drugih tema, jer sam živio na raznim mjestima i bavio se raznim stvarima u životu, ali sam shvatio nešto što je neki usud, usud cetinjski, crnogorski. Cetinje ima Njegoša, ima velike slikare, vjerojatno dva najveća jugoslovenska slikara, Lubardu i još desetak vrhunskih slikara, ali nimalo ni jednog proznog pisca”, rekao je Popović.
Upitan kako danas doživljava Cetinje “izvan političkih okvira”, naglašava da Cetinje nažalost, ne možemo posmatrati, ocjenjivati, izvan političkih okvirai, jer Cetinje “stvoreno iz nužde”.
“Ivan Crnojević, taj zadnji srednjovjekovni vladar crnogorski i jugoslovenski, koji je nije bio pod Turcima, našao je Cetinje kao zadnju odbranu. Cetinje je imalo tu rijeku Podornicu koja je nestala, ali njegovo okruženje, njegova brda, nisu davali prostor da se tu planira, da se tu pravi neki grad ozbiljan, kao što je Skadar, na primjer, kao što je Stara Duklja, kao što je Podgorica itd. Dakle, Cetinje je iz nužde stvarano i građeno je u jednim potpuno netipičnim istorijskim uslovima u odnosu na cijelu istoriju tih vremena do dvanaestog vijeka”, rekao je Popović podsjetivši da je između ostalog na Cetinju stvoren Imovinski zakonik Baltazara Bogišića, možda najkreativnije, najznačajnije pravno djelo kod južnih Slovena.
“I u dvanaestom vijeku Cetinje dijeli političku sudbinu Crne Gore, dakle nestankom države Crne Gore dobio je potpuno drugo značenje, iako je bilo sjedište Zetske Banovine. Nakon odlaska administracije pedesetih godina iz Cetinja u Titograd, ono istina do pada komunizma ostaje jedan ozbiljno, u ovim malim crnogorskim okvirima i industrijsko središte, ali u zadnjih trideset godina Cetinje rapidno opada. U mojoj mladosti je korzo cetinjsko bilo toliko puno, nismo se mogli razminuti. Sada je to pust grad. On nominalno ima oko petnaest hiljada stanovnika. Mislim da realno nema pola od toga broja. Gotovo da nema familije koja ima dvoje, troje djece, a da netko nije ili u inostranstvo ili je pošlo u Budvu, Podgoricu i tako dalje. Uprkos svemu tome Cetinje ostaje simbolički neki otpor ovom fašizmu koji već trideset godina je latentan na ovim prostorima, ali perspektive bojim se da su loše”, naveo je između ostalog.
Promociji je prisustvovala i generalna konzulica Republike Hrvatske u Kotoru, Jasminka Lončarević. U muzičkom dijelu programa nastupile su Nevila Klakor na violini i Bruna Matijević na flauti.
Tekst: Biljana Marković/Radio Kotor