Razgovarao: Darko Šuković

Predsjednik HGI i poslanik te stranke u Skupštini Crne Gore, Adrijan Vuksanović, u prednovogodišnjem intervjuu Anteni M otvoreno govori o razlozima da podrži Zakon o slobodi vjeroispovijesti, naznakama obnavljanja duha 90-ih u Tivtu, zašto neće biti plana Z4 za Crnu Goru, ko su u Boki Hrvati na velikosrpskim ideološkim pozicijama i kako se nosi sa primitivnom kampanjom koju protiv njega vode jedan lokalni novinar i jedan profesor Fakulteta za crnogorski jezik i književnost.

Antena M: Da li Vam je bilo lako glasati za Zakon o slobodi vjeroispovijesti, imajući u vidu izvjesne zadrške što su ih lokalni čelnici Katoličke crkve saopštili neposredno uoči skupstinske rasprave. Čini se, prilično neočekivano, imajući u vidu rezultate posjete premijera Markovića Svetoj Stolici?

Vuksanović:Politika Vas permanentno dovodi u poziciju izbora, samim tim, zbog kompleksnosti društvenih relacija, često taj izbor nije lak. U suprotnom, politika bi bila djelatnost razonode i hobija, a ne donošenje i onih odluka koje traže od Vas da se izdignete iznad trenutnih okolnosti i sagledate socijalno - političku stvarnost iz perspektive budućnosti i za budućnost, koliko god to u datom trenutku bilo, možda, bolno. Politika se gradi na onim odlukama koje su teške, a situacija krize je i situacija šanse da preusmjerite tok daljih događanja u pravcu ozdravljenja onih segmenata koje dugo opterećuju društvo. Kao i u životu, tako i u politici, rastete tamo gdje Vas boli.

Ako ste pratili cjelokupnu raspravu o Zakonu, vidjeli ste da su i ostale vjerske zajednice (islamska i jevrejska) imale određenih primjedbi, jer ne postoji idealno zakonsko riješenje, ili kazano riječima vjerskih istina - na zemlji nema savršensta, pa ga ne može biti ni u ovozemaljskim zakonima. Zbog toga smo pozvani konstatno unaprijeđivati zakonodavstvo, a ovaj Zakon je znatno unaprijeđen u odnosu na tekst Nacrta, a da ne govorimo u odnosu na dosadašnji zakon iz doba komunizma, star 42 godine. S ovim se slažu i predstavnici Crkve kojoj pripadam, a što su javno i kazali.

Međutim, kao odogovorna institucija, koja ne podstiče napetosti, već ulaže trud u njihovo smirivanje, Katolička Crkva je smatrala korisnim nastaviti dijalog nakon blagdana koji su pred nama. HGI se slaže, ne samo s tim, već da dijalog bude trajan. Ne treba izgubiti s uma i činjenicu da je Svetoj Stolici od posebne važnosti i ekumenizam, što između ostalog znači i približavanje s Moskvom. Zarad toga prolongiraju se određene odluke, što vidimo i na primjeru Hrvatske i tamošnjih vjerskih prilika.

Moram istaći da sam ponosan ponašanjem predstavnika moje Crkve, ne samo sada, već i u drugim tenzičnim vremenima. Za vrijeme nedavnih ratnih dešavanja katolička humanitarna organizacija Caritas, jednako je dijelila svoja sredstva doslovno svima, pa i onima koji su je napadali i osporavali, a imali su 'kapaciteta' da od Nje nešto traže. Iako godinama slušamo kako je Papa arhijeretik, kako želi sve pokatoličiti, kako Katolička Crkva nije Crkva, već jeretička organizacija i nebrojeno još uvrijedljivih kvalifikacija, Barska nadbiskupija i Kotorska biskupija iskazale su senzibilitet i odgovornost prema problematici, koju svi kao društvo trpimo. To je pravi primjer kako se svjedoče evanđeoske vrednote, iako ta solidarnost ne nalazi adekvatnu reakciju kod onih kojima je upućena. Dapače, sinoć je jedan naš svećenik, vraćajući se s pokopa svog subrata i dugogodišnjeg kancelara Kotorske biskupije, doživio veliku neprijatnost na javnom mjestu, u riječima jednog od bogobranitelja i bogotražitelja, koji je kazao - "mrš džukelo jedna"! No, to je samo dio onog bogatog repertoara koji slušamo ovih dana, tj. prepoznatljive iskaze visoke duhovnosti od 'Ustaše, ustaše!' do 'Milo šiptare!'. No, Katolička Crkva je položila ispit i onda kada je 'netko' na sebe pripisao 100.000 kvadrata zemljišta, kao i pojedine crkve, a da nisu njegove. Od tog 'nekog' se nikako ne očekuje da uzima, već naprotiv. Treba li ovdje da podsjećam kako je zamijenjena ikona Blažene Djevice Marije na ulazu u budvanski Stari grad, koja je tamo postavljena 1333.!?

Ponavljam i ovdje, kao najstarija živa institucija u Crnoj Gori, Katolička Crkva se uredno registrirala, kad je to od državnih organa zatraženo. Uradila je to, jer poštuje i nasljeduje biblijsko načelo - Bogu Božje, caru carevo. Imamo među nama i onih koji su više u Vatikanu, nego ijedan katolički biskup u Crnoj Gori i koji jedno pričaju ovdje, a sasvim nešto treće kad su u Rimu. Isti oni su uvjeravali pojedine nuncije kako su jasno i nebrojeno puta demantirali laž kako je papa Ivan Pavao II. tražio 1999. bombardiranje Savezne Republike Jugoslavije. Ja Vas pitam, jeste li nekada čuli njihov demant? Niste! Jasno je kako se to zove.

U cijelom tom ambijentu neiskrenosti i hipokrizije Katolička Crkva se dostojanstveno zalagala za viši interes, a to je mir, suživot i tolerancija, i na taj način potvrdila je svoju pastirsku misiju. Suprotno tome, prije nekoliko noći u mom Tivtu su se čuli ponovno povici - ustaše, ustaše! S njima su bili duhovni potomci onih koji su i 91. na isti način, kao i sada, pokušavali crtati metu Hrvatima. Oskudnog obrazovanja (za jednoga se zna da je uspješno završio osnovnu školu, ali mu je dodijeljen, preko veze, status) i zapuštene duhovnosti, pokazali su u čemu su najbolji.

Potvrda Svetog Oca da će doći u Crnu Goru je priznanje našoj državi na svemu što radi na afirmiranju onih vrednota koje su od značaja za svakog našeg građanina. To je veliko priznanje za našu državotvornu politiku.
Iz svega navedenog jasno je zašto sam dao glas za Zakon. Moram reći da su mi u tome značajno pomogle i kolege iz Demokratskog fronta. Oni su prijetnjama građanskim ratom, vulgarizmima prema nacionalnim manjinama, prizivanjem na balvanizaciju Crne Gore, kakvu smo već vidjeli u Hrvatskoj 90 - tih, finalno odredili stav Hrvatske građanske inicijative.

Antena M: Zanimljivo je da su u Hrvatskoj (Ivo Banac, kolumnista JL Vlado Vurusic, istoricar Dragan Markovina...) u Zakonu o sobodil vjeroispovijesti prepoznali "najvazniji državotvorni akt, nakon obnove nezavisnosti", "kraj velikosrpskog projekta" na ovom prostoru...?

Vuksanović:Cijenim duhovnost pravoslavlja i ne osjećam ga stranim. Naprotiv! Tko me i površno poznaje, upoznat je s tim. Međutim, politički predstavnici koji, kako kažu, brane Pravoslavnu Crkvu, između ostalog i glavicom bijelog luka, a među njima se našao i jedan profesor cetinjske Bogoslovije, zapravo dokazuju da o istom pravoslavlju ne znaju mnogo, već koriste ovu problematiku za pogonsko gorivo svoje uzaludne politike. Pri tome koriste isti narativ koji je već viđen u Republici Hrvatskoj. To je priča o permanentnoj ugroženosti s tendecijom 'saoizacije' Crne Gore. Dakle, već viđena scenografija, ali sada bez infrastrukture tkz. JNA i naklonosti međunarodne zajednice. Neće gledati Plan Z4 za Crnu Goru!

Očigledno, iskustvo poraza nije doprinjelo prihvatanju realnosti, koji se ovaj put zove Država Crna Gora. Zbog toga nije čudno što analitičari iz Republike Hrvatske percipiraju, na način na koji ste naveli, događanja kod nas. Oni su to iskustvo već doživljeli u svojoj domovini.

Antena M: Kako objašnjavate fenomen Hrvata na velikisrpskim ideološkim pozicijama? I koliko je primjeraka takvoga paradoksa unutar hrvatske zajednice u Boki?

Vuksanović:Radi se o maloj i uistinu čudnoj skupini Hrvata. Oni su pituri (u Boki naziv za one koji farbaju) fasade za sadržaj koji ste naveli. Kažem čudna skupina, jer kako objasniti oduševljenost pojedinih od njih kada ratni zločinac Šešelj zapali hrvatsku zastavu? Kako Hrvat ili Hrvatica može biti egzaltiran ili egzaltirana takvom gnusobom? Ili njihovu ideološku bliskost s onima koji žale za Crnom Gorom prije 21. maja?

Oni zamjeraju, kako kažu HGI - ju što je s onima koji su 91. godine napadali Dubrovnik, a oni su s onima koji bi sada krenuli na Dubrovnik, samo da im se može. Ali, im se više, Bogu hvala, ne može! Neki od njih su bili, a možda su i još, voditelji stranice na društvenim mrežama gdje se Boka naziva 'srpskim Bosforom'. Oni su s onima koji otvoreno negiraju postojanje Hrvata. Smeta im što je HGI u koaliciji s DPS-om, SD-om, LP-om, Bošnjacima i Albancima, ali im ne smeta DF na čijem je čelu zvanično proglašeni četnički vojvoda Mandić. Naprotiv, postali su dopisnici medija koji širi kampanju negiranja Hrvata, Crnogoraca, Albanaca i Bošnjaka.

Oni bi politiku Hrvata pozicionirali s onima koji negiraju genocid u Srebrenici, zločin u Vukovaru, s onima koji se dive, što otvoreno i govore, Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Naravno, nemaju i neće imati snage za to. Sveli su se na kozmetički materijal za jednu poraženu ideologiju. To su oni koji u Tivtu jedu kruh, a u Nikšiću hleb, a izazvali su nemalo čuđenje kad su se prvi puta obznanili kao Hrvati. Danas mlade ljude uče jeziku za koji su tvrdili da ne postoji i izrugivali se s njim. Za neke od njih se osnovano sumnja da im je prehrambeni element jedina konzistentnost na račun svih drugih konzistentnosti, a što je uočljivo i golim okom. Gdje su bili kad se prije nekoliko noći, opet Tivtom čulo - ustaše, ustaše!? Jesu li se oglasili? Ne, šute kao zaliveni. Inače se oglašavaju i kad netko iskrca kamion pjeska u moru. Sad ih nema.

Demokracija dozvoljava mogućnost i da socijalni brodolomci, identitetski neudomljeni, nađu svoje utočište kod onih koji su ih tukli po tivatskim parkovima 91. Imate tu mali broj ljudi, koji su promijenili veliki broj stranaka i raznih organizacija, a da se nisu nigdje dugo zadržali. Prosto, ne može ih zadovoljiti ničiji politički program, a nemaju svoj. Čuo sam u Tivtu novi izraz, nastao zahvaljujući njima - politička nimfomanija. Oni nisu u HGI-ju i hvala im na tome.

Antena M: Konačno, kako se nosite sa konstantnim primitivnim diskvalifikacijama jedne grupe protivnika, u čemu, i to je pomena vrijedno, prednjače jedan novinar i jedan profesor UCG?

Vuksanović: Primitivizam je uvijek nemoć i proizilazi iz komparacije onog koji ga upućuje prema onome kome je upućen. Nemam vremena baviti se onima kojima sam predmet socijalne, emocionalne i mnogih drugih neostvarenosti. Bez ikakvog truda, samo ih podsjećam na ono što oni nisu i to ih očigledno frustrira.

Kad Vas netko mrzi, njemu je teško. On je već kažnjen destruktivnom emocijom koju nosi u sebi. Spolja se to manifestira onako kako ste i Vi primjetili. Svi koji Vam žele zlo, zapravo Vam daju šansu da Vi budete bolji i da radite na sebi. Hvala im na tome, umnogome su mi pomogli. Svako im dobro.