U 96. godini u Zagrebu preminula je Žuži Jelinek, legendarna zagrebačka dizajnerica, stilistica, kolumnistica. Velika Žuži dvadeset i dvije godine je pisala poznatu seks kolumnu za hrvatski tjednik Gloria – ukupno 1088 članaka, kao i brojne knjige.

Posljednju kolumnu objavila je 12. studenog prošle godine.  “Ovo o čemu danas mislim pisati, već me zaokuplja izvjesno vrijeme. Zadnju godinu posebno. A bilo mi je “tek 98”! Najprije sam se tome pokušala othrvati, kao nečemu “što mi ne priliči”, nečemu što si Žuži Jelinek ne smije dopustiti, da bi me malopomalo počelo sve više opterećivati, pa i ne dati mi mira. Neću reći da sam na život krenula gledati drugačije, da sam postala neki pesimist, ali sam primjećivala da godine ipak čine svoje. A ta spoznaja nije baš ugodna – započela je Žuži posljednju kolumnu za Gloriju.

Rođena Suzana Faber u Budimpešti 1920. godine kao najmlađe od troje djece, legendarna Žuži odrastala je u siromašnoj židovskoj obitelji. Njeni roditelji, oboje gluhi, upoznali su se Budimpešti gdje su ih roditelji poslali u jedinu školu specijaliziranu za rad s gluhima.

Sa samo 17 godina počela je raditi u pariškoj tvornici Nine Ricci kao krojačica. Jedno kraće vrijeme radila je za poznatu modnu dizajnericu Coco Chanel.

1941. godine udala se za svog prvog supruga, zagrebačkog zubara dr. Eriha Jelineka. S njim je imala dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu. “Prvi put je to bilo 1941. godine za doktora Ericha Jelineka. Bila sam tak mlada i zaljubljena, neiskusna… Nisam znala paziti na njega. Puno sam putovala i jednom sam bila u Japanu čak dva mjeseca”, izjavila je Žuži 2012. godine u velikom razgovoru za Večernjak.

Vihor Drugog svjetskog rata nije poštedio ni židove u Hrvatskoj, pa je tako Žuži izgubila obojicu braće. “Obojicu moje braće zbog židovskog podrijetla strijeljali su ustaše, a roditelji, iako gluhonijemi, bili su dodatno kažnjeni. Morali su gledati pogubljenje svoje djece. Jedan od moje braće prije strijeljanja skinuo je sat i dao ga majci. Zamislite koju je bol doživjela ta žena”, ispričala je Žuži.

Tijekom Drugog svjetskog rata saznala je da i ustaše i njene roditelje žele deportirati u Jasenovac. Kako bi ih spasila, zavela je talijanskog časnika, a poslije je to komentirala: “Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj će te vi misliti o meni, baš me briga”.

1943. godine pridružila se partizanima gdje je bila bolničarka. Završetkom rata, Žuži se vratila svojoj ljubavi, modi i postala krojačica.