Kada su se Peraštani vraćali svojem domu kroz tjesnac Verige, prvi bi im pogled pao na zvonik župne crkve sv. Nikole, usađen podno surih brda u grozd pe- raških palaceta i čardaka. Zvonik, po bokeški kampanjuo, bio je mjesto koje je obilježavalo život Perasta, od slavljenja do smrti. Povod njegovoj izgradnji bila je pobjeda u Lepantskom boju (7. listopada 1571.), o kojoj smo pisali već više puta. U toj presudnoj bitci za opsta¬nak kršćana sudjelovalo je 15 Peraštana, od kojih su sed¬morica poginula. Peraštani su u toj prigodi za nagradu od saveznika (Svete lige) tražili da se oslobodi Herceg Novi. U njegovom konačnom oslobađanju (1687.) su¬djelovalo je 360 peraških boraca i 16 njihovih brodova.

Nakon toga događaja Peraštani su odlučili podići novi zvonik uz župnu crkvu sv. Nikole. Nacrt za zvonik izra¬dio je mletački arhitekt Giuseppe Beati, a radove je izvo¬dio graditelj Ivan Krstitelj Škarpa iz Staroga Grada, koji je sa svojim sinovima gradio i župnu crkvu u svojemu rodnome mjestu, a radio je i na otoku Visu. Peraštan- ski zvonik izrađen je od korčulanskog kamena kojega su peraštanski pomorci dovozili na svojim brodovima.
Svojom neobičnom visinom i uspjelim razmjerima za¬tvorenoga donjeg i otvorenoga gornjeg dijela, te svojim položajem u odnosu na grad Perast i okolni krajolik, taj zvonik zauzima jedinstveno mjesto među dalmatinskim baroknim zvonicima. Uz njega se započela graditi i nova barokna crkva, od koje je podignuta samo velika apsida, a od te neizgrađene crkve i danas je sačuvan drveni mo¬del mletačkog arhitekta Giuseppea Beatija. Velika ba¬rokna crkva trebala je imati i kupolu na križištu poput crkve Male Gospe na Prčanju, koju je 1789. projektirao mletački arhitekt Bernardino Macaruzzi. Za gradnju zvonika potrošeno je 50.000 dukata. Potpomagali su jecrkovinarstvo sv. Nikole, pomorci i Plemenita općina peraška (stoga se na zvoniku nalazi općinski grb iskle¬san u korčulanskim radionicama), a za gradnju su se ubirale i porezne pristojbe. Kako stoji na natpisu, Pera- štani su 1691. podigli zvonik na slavu Bogu, ukras crkve sv. Nikole te kao “vječni trofej trijumfirajućoj kršćan¬skoj Republici”. S visokom piramidom kupole zvonik je visok 55 metara. Na njemu su više puta izvođeni poprav¬ci (1837., 1842., 1912. i 1988.). U zvoniku su tri zvona, nabavljena u talijanskim radionicama. Veliko zvono dar je nadbiskupa Andrije Zmajevića iz 1713. godine, sred¬nje zvono je iz 1797., a malo zvono iz 1797. oduzele su austro-ugarske vlasti pri kraju Prvoga svjetskog rata. Sa¬dašnje malo zvono potječe iz ljevaonice Jakova Cukrova u Splitu i nabavljeno je 1926. godine.

U zaljevu Boke nalaze se brojni zvonici. Tako se u susjednome mjestu Ljutoj diže zdepasti zvonik sv. Pe¬tra, no zato se uz župnu crkvu sv. Eustahija u Dobroti, djelu mletačkoga vojnog inženjera Bartola Riviere, koji je prethodno radio na katedrali sv. Marka u Makarskoj, diže vitak zvonik. Staru crkvu sv. Eustahija gradio je domaći graditelj Petar Skoko, a gradnju nove vodio je korčulanski graditelj Marko Jeričević Labud. Zvonik uz crkvu sv. Eustahija počeo se graditi kada je kapetan Petar Tripov Ivanović 1795. oporukom ostavio novac za njegovu gradnju. Crkvena uprava je 13. listopada 1805. s graditeljem Nikolom i njegovim sinom Spasom Foreti- ćem sklopila ugovor o gradnji, dopremi i obradbi kame¬na s Korčule. Trošak obradbe i nabave kamena za zvonik iznosio je 2200 talira. On se poslije dugih priprema po¬čeo graditi 1824., kako stoji na natpisu: “Bogu dobrom i velikom ovaj zvonik je dobronaklonošću dobročinitelja započet dana 17. rujna godine Gospodnje 1824.” No ni tada zvonik nije bio gotov zbog ekonomske krize, pa je tek po drugoj oporuci od 15.000 fiorina Petra Lukova Tripkovića 1886. godine gradnja nastavljena prema na¬crtu inženjera Milana Karlovca. Zvonik je konačno do¬vršen 1903., na visini od 35,5 metara, i od tada svojom elegantnom siluetom dominira bokeljskim krajobra¬zom. Na žalost, bio je oštećen u potresu 1979. i od tada čeka svoju obnovu.

Treći zvonik koji se poput niza diže na obali Boke je onaj uz župnu crkvu sv. Matije u Dobroti, koja je završe¬na početkom XVIII. stoljeća. Novac za njegovu gradnju dao je kapetan Pavao Kamenarović, a to potvrđuje nat¬pis iz 1784. godine iznad ulaznih vrata zvonika. Zvonik je četvrtaste osnove, a rastvara se ložom ispod pirami¬dalne kupole s koje puca pogled sve do Veriga. U njemu se nalaze dva zvona koja je 1831. izlio poznati ljevač zvo¬na iz Basana Giovanni Colbachini, a treće je zvono 1925. nabavio kapetan Bogdan Tripković.

Zvonici su kao ruke, kako kažu stihovi pjesme, i zovu na vjenčanja i putovanja. Uistinu, kao rijetko koji drugi spomenici ljudskih ruku, zvonici spajaju glazbu zvona i težnju k nebu, označavajući nastojanja malih dalmatinskih sredina da iskažu svoju vjeru i čežnju k savršenstvu duha. Bokeški kampanjuli ostali su svjedo¬cima težnje bokeljskih pomoraca da oblikuju i oplemene stiješnjeni krajobraz Boke vertikalama svojih silueta.