Promocija knjige „Mrvu drukče“, autorice Marije Jevtić održana je sinoć u Galeriji ljetnikovca Buća. Ova profesorica književnosti uspjela je da se sinoć u Galeriji osjeti posebna toplina i da se svi osjećamo „mrvu drukče“. Na promociji je autorica odgovarajući na pitanja profesorice Maje Grgurović pokušala približiti knjigu i sve ono što je htjela svojim pisanjem postići. Koji je ovo književni žanr? Zašto žanrovska neodređenost? Marija Jevtić je istakla koliko je teško napisati nešto, a da već nije napisano, doživljeno i prepoznato. Također se nameće pitanje koliko je teško pisati u prvom licu jednine, jer tada smo u potpunosti ogoljeni pred svima koliko god pokušavali da se „sakrijemo“. Čar knjige je bliskost. Bliskost, koja je postignuta namjernim ostavljanjem grešaka. Stil je govorni i blizak običnom čovjeku. Jesu li padeži pogrešni? Ima li nepotrebnih grešaka ? Da, ali je krajnje nebitno. Knjiga nam je upravo zbog toga razumljivija i poanta svega je krajnje jasna.
„Namjera ovog teksta je da prenese emociju. Htjela sam da opišem ono što ja doživljavam. Prvo je lice i strašnu sam tremu imala od izlaska sa prvim licem u javnost. Htjela sam da pišem o onome što najviše boli. Htjela sam da pokažem dokle dođe čovjek, na šta se svede čovjek. Htjela sam da pokažem koliko smo slabi“.
Ovo je priča o životu, koja je krajnje intimna. Knjiga od tri niti. Jedna nit su teške priče, druga nit pričice iz djetinjstva, a treća nit blogovi. Čitatelj se mora pronaći bar u jednoj niti. U životu je izuzetno bitno neprekidno traženje. Traženje sreće. Uspostavljanje harmonije.
„Ovo nije samo knjiga o bolu. Ovo je knjiga i o nadi, i o ljubavi kao izbavljenju iz svakog besmisla u koji nas baca život“ - naglasila je Maja Grgurović.
Bol je sveprisutna. Korača za nama i ne možemo pobjeći. Sustigne nas prije ili kasnije. Kako ćemo se nositi sa svim nedaćama s kojima nas život susreće? Svi imamo svoj način. Svoj put. Marija Jevtić je krenula putem pisanja.
„Čovjek se nikada ne navikne na bol. Samo smo rezignirani, jer nikako da nas ostavi na miru“.