Koliko je biskup bio skroman, svjedoči detalj da se na knjizi nije potpisao punim imenom i prezimenom, već jednostavno: preveo i protumačio F. T. I to govori o podvižniku koji je trideset godina života posvetio Danteu.

Kada bih birao kulturni i civilizacijski događaj u 2024. u Crnoj Gori, svakako bi to bilo reprint izdanje knjige Divna gluma Dantea Algijerija, što ju je preveo Frano Uccellini - Tice, kotorski biskup, koji je na toj stolici sjedio četrdeset godina, a Danteovom djelu (La Divina Commedia) je posvetio trideset godina svoga života. Smješten u Kotorskoj biskupiji, između manastirskih zidina - Uccellini se sašaptavao s Danteom, prevodeći njegove besmrtne tericine na hrvatski jezik. To je veliki duhovni, pjesnički i ljudski podvig, koji podrazumijeva svako respektovanje i dostojnu pažnju. Poslije 114 godina pred nama je Uccellinijev Dante i sam Uccellini, važna i snažna duhovna i intelektualna figura kotorske prošlosti. Prošle godine je Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore objavilo reprint izdanje ovog vrijednog djela, koje je u cjelosti finansijski podržano od Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Knjigu ispred izdavača potpisuje Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, čovjek koji je dao i daje veliki doprinos radu Vijeća, praveći mostove između Hrvatske i Crne Gore, kroz razne kulturne i druge manifestacije i vrijedna književna i naučna izdanja, za šta mu bezrezervno treba uputiti sve riječi hvale. Reprint izdanje Divne glume štampano je u 500 primjerka, na kvalitetnom papiru i lijepom vizuelnom izgledu knjige sa koricama u tamnozelenoj boji i naslovonicom u zlatotisku.

Ko je Frano Uccellini

Predgovor za reprint izdanje napisao je poznati dantolog mr Božidar Petrač, koji je između ostalog o biskupu Uccelliniju i njegovom radu na prevodu Božanstvene komedije rekao: “Mi možemo biti ponosni što Uccellini ućinio takvu stvar. Zaista je Frano Tice Uccellini učinio nešto gotovo nezabilježeno ako gledamo komparativno i na druge narode koji su kako-tako prevodili Dantea. To je prvi prepjev u cjelosti sačuvan i objavljen, a nas potiče da budemo svijesni toga, da je taj čovjek uspio sa svojim prepjevom pokazati koliko je hrvatski jezik žilav, koliko je jak i snažan”, ističe Petrač.

Hrvatski prevodi Božanstvene komedije

Prevodilačka recepcija Danteove Komdije počela je sa Markom Marulićem. I to je bio prvi dodir Hrvata sa Danteom. Marulić prevodi prvo pjevanje Pakla na latinski jezik u daktilskim heksametrima, čime daje poseban doprinos evropskoj kulturi. Prevodi se potom javljaju od Vladislava Vežića, koji je Danteove tercine preveo u rimovane osmerce sa četvorstihovima po uzoru na stih Ivana Gundulića, do prijevoda Stjepana Ivičevića, Petra Preradovića, Dragutina Parčića i Juraja Carića koji ih pretače u kačićevske trohejske deseterce od kojih su neki u desetračkim tercinama, neke nerimovane. Prijevod integralnog Pakla Stjepana Buzolića deseterački je s rimom.

Novo razdoblje prevođenja Dantea najavljuje Ante Tresić Pavičić koji je pri kraju 19. stoljeća preveo djelove Čistilišta i Pakla u tercinama i hravatskim jampskim jedanaestrcima sa rimom, istovjetnom sa izvornikom. Isidor Kršnjavi prevodi kompletnu Komediju u prozi, dok Frano Tice Uccellini u svom cjelovitom prepjevu sa naslovom Divna gluma iz 1910. godine seže za rimovanim destercima. Uccelinijev prijevod se smatra veoma vrijednim i pokazuje veliko obrazovanje i erudiciju kotorskog biskupa. Vladimir Nazor se vraća na Tresić Pavičićeve staze i Komediju prevodi u trostisima i jambskom jedanaestercu, bez rime.

S Mihovilom Kombolom počinje novo razdoblje prevođenja Danteove Komedije. Kombol je posve vjeran Danteovom izvorniku, tercini, jedanaestercu i Danteovom sroku, odnosno rimi.

No, nijesu ovo jedini prijevodi Dantea koji postoje na hrvatskom jeziku. Podugačak je spisak onih koji se prevodili velikog pjesnika, učinivši ga domaćim u hrvatskoj literaturi i duhovnosti. Da bude veći podsticaj u ovom poslu, sigurno su i stihovi koje Dante posvećuje Hrvatima, odnosno hrvatskim hodočasnicima u Raju:

Ko taj, što čak iz Hravtske pade,

A da vidi našu Veroniku,

Te s čuvenog nije sit naslade,

Dal’ u sebi veli, motreć sliku:

”Moj Gospode Krste, Bože pravi,

Ta ja motrim baš tvoju priliku?

Tako osta ped žarkom ljubavi

Onog, koji kušo, još živeći

Razmatranjem mir u rajskoj slavi

Raj, XXXI, (103 -109, Divna gluma, 1910.)

Među najnovije prijevode Božanstvene komedije spada i onaj trotomni Božidara Petrača, koji se smatra za izuzetnog poznavaoca Danteovog djela, pa tako i prevodioca. Petrač je svoj prijevod objavio, dvojezično, paralelno sa izvornikom.

U predgovru za ovo izdanje, Petrač se osvrnuo na dosadašnje prevode, i naglasio: “No primat prvog hrvatskog cjelovitog prepjeva Danteove Božanstvene komedije Franu Tici Uccelliniju nitko ne može oduzeti. Visoka svijest koju je Uccellini imao o potrebi da se na hrvatski jezik prevede cjelovita Komedija i još k tomu da potekne iz njegove dubrovačke sredine i da se 1910. pojavi usred Kotora navodi na zaključak koji se ne može osporiti: uprkos pojednostavljivanju Danteova izvornika i lakim stihovima učinio je za ono vrijeme iz perspektive nas danas možda malen korak za hrvatsku prijevodnu književnost i za aggiornamento Dantea u tadašnjoj hrvatskoj, duhovnoj, kulturnoj i književnoj sredini. Tu mu zaslugu nitko ne može zanijekati. Reprintirano izdanje koje se sada pojavljuje sjajan je primjer jačanja hrvatskog identiteta i svijesti o neraskidivim vezama Hrvata i velikog Firentinca - Daneta”, zaključuje Petrač svoj nadahnuti i iscrpni predgovor. On je govorio i na promociji ovog izdanja, koja je održana 17. novembra prošle godine u Crkvi Svetoga Duha u Kotoru.

Kako izgleda kotorska Divna gluma

Za ono vrijeme to je bio pravi izdavački podvig, kada je u Kotoru nakladom Biskupskog sjemeništa “Lavovi” objavljen Uccellinijev prijevod; polukožni tvrdi povez, 594. stranice, sa ilustracijama i iscrpnim objašnjenjima u fusnotama, na latinčikom pismu. Knjigu otvara Danteov portert, ispod kojeg je prevodilac napisao: DANTE ALIGIERI slikan od pjesnikova prijatelja Gjota našao se godine 1841. u kapeli načelnika U FIRENCI.

A onada - DVIJE RIJEČI ŠTIOCU u kojima prevodilac kaže: “Predmet Divna glume uzvišen je, djelo umjetnički upleteno, i češće nasumice maglovito. Za to ko uzme u ruke i ovi prevod, neka se oboruža strpljivošću i neka pazi na primjedbe i tumačenja. Ovo nije rečeno namjerom, da se ob ovom pokušaju bude sudilo povoljno, jer sam uvjeren da mučni posao nije ni iz daleka doćeran. Da nije bilo jedne vanjske okolnosti, ovaki kakav je, ovaj rad ne bi bio vidio svietla. Ipak može biti da se i ovdje nadje štogod, te ne će biti sama pljeva; gdjekoje zrno može izčepraljit i slijepa kokoš. Tvrdu ledinu, kod nas još ne preoranu, ja sam teke podoorao; a bila bi mi najmilija nagrada, kad bi nakon mene ovo plodno tlo izkrčile snažnije mišice i obdarile našu još oskudnu književnost valjanim prevodom Divne glume. Bilo bi truda; ali vrieme ne bi bilo izgubljeno”, kaže Uccellini u obraćanju čitaocu, i zahvljuje se: “Odličnim mojim prijateljima, vrlim profesurima, D-ru Josipu Aranzi, Dr Niku Batistiću, Brunu Lazzari, koji su me pomogli savjetom i radom, najsrdačnija hvala i harnost do groba”, završava svoje obraćanje Uccellini, nakon kojeg slijedi opširnije poglavlje o Danteovu životu i književnom i filozofskom radu.

Koliko je ovaj čovek bio skroman, svjedoči detalj da se na knjizi nije potpisao punim imenom i prezimenom, već jednostavno: preveo i protumačio F. T. I to govori o podvižniku koji je trideset godina života posvetio Danteu i prevođenju njegovog velikog djela.

Prije, pa gotovo dvije decenije, imao sam prvi susret s knjigom Divna gluma u Hercegnovskom arhivu. Pošto je knjiga bila rijetka i nije se mogla iznositi, listao sam je i čitao, a najposlije i kopirao stranicu na kojoj je susret Dantea s Vergilijem, Prvo pjvanje u Paklu. Tada sam kopirao, a sada dio pjevanja unosim u ovaj tekst:

.........................................

Dok ja srećem to niže u žvali

Jedno lice u oči mi pade,

Rek’ bi dugim mukom izlinjalo.

Tek ga spazih pro puste gromade:

”Smilij mi se - klikoh - kogod bio;

Il si jena, il živo čeljade”!

Živ ne - on će - davno sam živio:

Od Lombardca roditelja oba,

U Mantovi svietlo sam uzrio.

Sub Julio rođen zadnjeg doba,

Pod Avgustom u Rimu boravih,

Kad bogova lažnih cvala zloba.

Pjesnik bijah i pravednog slavih,

Ankizića koji dodje s Troje

Kad bi spaljen Ilijon gizdavi.

Al ti što ćeš na stare nevolje?

Što ne stupaš uz brdo veselo,

Vir radosti, gdje se svi spokoje”?

- Ta ti tu si Vergil, ti li vrelo,

S kog žubore rijeke riječitosti”?

Odvarih mu, smjerno pognuv čelo.

”Oj pjesnika diko i svjetlosti,

Mar i uzhit spram tvog umotvora

Sad mi našo pred tobom milosti!

Tebe slavim vođu i uzora;

Ti bo krasnom uputi me slogu,

Što mi svio vieanc od lovora.

Pakao, I (61-88, Divna gluma, 1910.)

Vrijedna izdanja

Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore objavilo je do sada šezdeset i pet vrijednih i zanimljivih publikacija, među kojima Kotorski misal sv. Jakova od Lođe. XII stoljeće, Kotorski lekcionar i pontifikal, Manuskript na pergamentu iluminiziran, poklonjen kotorskom biskupu prigodom posvete katedrale sv. Tripuna 1166. godine, Barski Oficij, barskog nadbiskupa Gioma Adama 1320. godina. Francuska gotica, Reprint posljednjeg rimskog glagoljskog misala iz 1905. godine, često nazivan i Parčićev misal, po Dragutinu Antunu Parčiću - priređivaču, Budvanska pjesmarica 1640. godina. Pasionska baština, muka i plačevi namjenjeni puku budvanskom, reprint prvog prijevoda Danteove Božanstvene komedije - Divna gluma na hrvatskom jeziku, kotorskog biskupa Frana Uccellinija - Tice, pa Borba za vrijednosti vlastitog ja Iva Pilara, Judita, pretisak, Marka Marulića, Jedna ratna i ljubavna Odiseja i Priče iz djetinjstva Luka Brijnovića.

Ovo su neke od najznačajnijih knjiga a tu svakako spadaju i izbori iz poezije Zemlja u jeziku Petra Gudelja i Antej pjeva na svojoj zemlji Stijepa Mijovića Kočana.

Biskupova biblioteka

Frano Tica Uccellini, nakon što je otišao u mirovinu, preselio se na otok Gospa od Milosti u Tivatskom zalivu, a sa njime i njegova vanredno bogata biblioteka, koja je stradala nebrigom jednog režima. Zamišljam koliko bi bilo značajno da je sačuvana. Biskup Uccellini je bio erudita velikog dijapazona, svećenik širokog obrazovanja i znanja. A kakva li je tek bila biblioteka?! Obično se na osnovu biblioteke ocrtava profil onoga koji ju je posjedovao i to ne može da omane. Stradala je biblioteka, otišao njen posjednik, ostala Divna gluma u njegovom prijevodu. Dovoljni svjedok ovog djelatnika i posvećenika. Da nije zaboravljen njegov trud, svjedoči izdanje koje je pred nama. Lijepo ga je imati u biblioteci i držati u rukama, čitati poslije toliko vremena. Uccellini se s Danteom u manastirskim zidinama došaptavao pune tri decenije. Čujem došatavanje i odjeke koji se umnožavaju. Motiv za Borhesa. Pretpostavljam da je učeni biskup pogledivao zvijezde nad Bokom u mjesečinastim noćima, koje nigdje nijesu tako magične kao nad ovim zalivom.

O, svuda prisutni, slavni Firentinče, ti diko svega znanja i vrline, pomisli na sabrata koji je strpljivo prepjevao tercine tvoga, poslije Biblije, u svijetu najpreovođenijeg djela. Bio ti je toliko posvećen i ta posvećenost može biti primjer današnjima i budućima. Uostalom, primjer slijedi primjer. I to baš u Kotoru, drevnome gradu. U kome je pristao i ostao tvoj Duh. Ne slučajno.

Legenda kaže da si jednom u njemu bio.

Danas je opet pred nama tvoja Divna gluma. Tu je i biće - dok svijetu bude traga!

Autor: Miraš Martinović/vijesti.me

Foto: Privatna arhiva