„Tko će znati vremenu kraj, vjetru put, tišini ime ...“
Ivo Andrić
Često se pitamo odakle dolazi, kuda ide i što mu određuje put dok nam miluje lice i mrsi kosu. O vjetru su pisali mnogi pjesnici, dok su njegovo kretanje pokušavali naslikati mnogi umjetnici..., ali kao što pjesma kaže „vjetar se vezat ne može“, tako izgleda ne možemo ni da ga zabilježimo nijednim vidom umjetnosti, već samo da sugeriramo njegovu pojavu.
Upravo možda i zbog toga simbolizira duh, ali i nedokučivu volju. Nadalje prisutan je i u grčkoj mitologiji, a njime gospodari bog Eol. Drevne kulture u Grčkoj poistovjećivale su jedan od četiri osnovna elementa (vatra, zemlja, zrak i voda) upravo sa vjetrom, odnosno po njihovim spisima ponekad se lokalnim jezikom „zrak“ nazivao „vjetar“.
Za vjetar je karakteristično to da ga možemo na neki način čuti i osjetiti, ali ne i vidjeti. Često u filmskoj umjetnosti vjetar izaziva fijuk te nam u tom slučaju asocira na neki nepovoljni, katkad i stravičnu scenu koja će se upravo dogoditi. Često ljudi znaju govoriti kako čuju da im vjetar šapuće, te se upravo kroz filmsku umjetnost, ovaj moment se koristi, te kroz šapat vjetra (u filmu) možemo saznati neke stvari, sjetiti se uspomena, ili čuti glas voljenih osoba koje nisu prisutne. Upravo tako što puše, njiše grane drveća, te na neki način možemo vidjeti njegovo dejstvo: iako vjetar kao vjetar nisu uspjeli naslikati, uspjeli su njegov produkt: grane koje se ljuljaju, nemirno i uzburkano more, ali i valove koji udaraju o hridi. Zategnuta jedra, i mnoge druge pojave na moru prouzrokovane su upravo njime. Možda baš zato, ploveći ovim morima, moreplovci su mogli da osjete odakle pušu, u kom pravcu i koliko često, te upravo u zavisnosti od toga, smatra se da vjetrovi imaju ličnosti, na što ukazuju i njihovu nazivi.
Za vjetar možemo reći da je pokretač valova, a Predrag Matvejević u „Mediteranskom brevijaru“ zapisuje da se vjetrovi spominju češće nego valovi, te da se na Jadranu smjenjuju jugo i bura. O maestralu govori da je blag i da puše s mora oko podneva, ali i „česti su ali manje redoviti levanat i pulenat, šilok ili široko, burin, tramontana (tromuntana), buraca (različita od oštre i iznenadne buraske u sjevernijim krajevima, iako joj je ime slično), razne vrste šijuna, nevere ili neverina, lebića i lebićade, garbina i garbinade te raznih drugih povjetaraca i vjetrića, mjesnih ili pokrajinskih.“ 1
Upravo, ruža vjetrova sadrži grafički prikaz smjera i jačine puhanja vjetra na određenom mjestu. Danas, jedna od najčešćih tetovaža pomoraca je upravo ruža vjetrova; koja uglavnom Simbolizira njihovu želju za mirnim morem i povoljnim vjetrom.
1 Mediteranski brevijar, Predrag Matvejević, Zlatno runo i Milstone, Beograd, 2020.
Ipak u narodu su ostali neke izreke poput: mijenja mišljenje kao vjetar (čovjek s labilnim karakterom, koji često mijenja mišljenje, stavove i životna načela, a u zavisnosti na koju stranu mu je bolje); vjetar u leđa (kada kažemo da je neko nekome podrška); povoljan vjetar (dobre šanse)...
Ipak, koliko god mislili da znamo narav vjetra, gotovo ga je nemoguće predvidjeti: u nekom momentu biva blag (te miluje), u drugom biva razoran pa pred sobom nosi, pomamljuje valove i stvara prirodne katastrofe. Upravo zbog svojih kontradiktornih moći, vjetar je česta metafora u pjesmama, prepisuju mu se kojekakve osobine (muške i ženske), nekada nas zastrašuje, dok nas u drugim situacijama nadahnjuje ...
Marija Saičić
Literatura:
1. Mediteranski brevijar, Predrag Matvejević, Zlatno runo i Milstone, Beograd, 2020.
2. Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije
Klajn, Laguna, Beograd, 2011.