Kružna putovanja morem, prepoznatljiva kao kruzing putovanja, na Mediteranu imaju tradiciju dugu 169. godina. Sigurno je da Boka kotorska nije ostala po strani ruta kruzera, kao što to nije ni danas, kada je su je njene prirodne i kulturne vrijednosti svrstale među trideset najljepših zaliva svijeta i dvadesetosam zaštićenih prirodnih i kulturnih dobara u svijetu. Dovoljan razlog da pobudi znatiželju onih , koje upravo navedene vrijednosti, motivišu da učestvuju na kružnim putovanjima morem.

Izlišno je govoriti o fenomenu svjetskog turizma, koji od 1950.godine, od kada se vodi statistika međunarodnih turističkih kretanja, godišnje pokrene, gotovo nezamisliv broj od milijardu turista u međunarodnim kretanjima, a to je, 40 puta više od broja registrovanog prije 62 godine.U tim kretanjima, 20 miliona kruzing turista, koliko se predviđa ove godine, možda se čini malo. A, njihov broj raste brže od prosječne stope rasta ukupnih međunarodnih turističkih kretanja. I možda taj podatak stvara pogrešan utisak o efektima ovog vida turizma. Uz, poneke konstatacije da su učesnici kruzing turizma „ slabi „ potrošači, dovoljno da se stekne pogrešna slika.
No, autor ovog teksta, ne misli tako. A, niti osporava drugima da misle drugačije.
Razloge koji me opredjeljuju da drugačije mislim o ekonomskim efektima kruzing turizma, baziram na sljedećem: visini investicionih ulaganja za infra i suprastrukturu, visini sredstava uloženih za održavanje i zaštitu prirodnih i kulturnih resursa koji motivišu dolazak kruzing turista, sredstava uloženih za promociju ponude kruzing turistima, sredstvima koja se ulažu za unapređenje ponude brodovima i njihovim korisnicima.
Ne treba imati mnogo iskustva u proučavanju kruzing turizma a da se, u konkretnom slučaju Boke Kotorske, ne uoči da lučka infarstruktura, u današnjoj ponudi datira iz 1983.godine, kada je operativna obala u Kotoru, nakon zemljotresa 1979. godine, pored opreme za 27 vezova za jahte, produžena za 50 metara, proširenje za 6 metara, kako bi se postigla dubina za privez brodova sa gazom od 8 – 8,50 metara.
Dakle, tada se razmišljalo o onome što danas kotorsku luku čini prepoznatljivom, u okviru prirodnih mogućnosti njene mikro lokacije.
Prirodna i kulturna dobra, kao dio ponude kruzing turistima, izložena intenzivnoj stambenoj gradnji, na nekoliko mjesta, postala su dio drugačijeg, neautentičnog, kulturnog pejzaža.
Teško je u sredinama u kojima se efekti od turizma, najčešće, računaju brojem ostvarenih noćenja, a razvoj brojem kreveta, govoriti o značajnijim ulaganjima u promociju onih vidova turizma koji donose prihod a pri tome ne koriste krevet.
A kada je riječ o prihodima ovog vida turizma, prema Anketi NTO ( Nacionalne turističke organizacije ), nautički turisti u Kotoru su , 2011. godine, prosječno trošili 43,12 eura. U navedenu potrošnju nijesu uzeti u obzir troškovi vezani za plaćanje usluga korišćenja prolaza, prihvata i pilotaže, te lučki troškovi, koji su, svakako , uračunati u cijenu paket aranžmana. Na taj način , u prvoj varijanti, potrošnja nautičkih turista, njih 189 426, koliko je posjetilo kotorsku luku 2011.godine, iznosila bi oko 43,12 a u drugoj oko 60 eura. U oba slučaja bez „ trošenja „ kreveta. Svakako, ta potrošnja može da bude i veća ali treba stvoriti uslove. Jedan od njih je da Kotor postane „ home port „ , odnosno luka uskrcaja ili iskrcaja ( sada je to za jedan brod ), gdje bi turisti koristili usluge Aerodroma „ TIVAT „ i jedno noćenje, u dolasku ili polasku. Uz proširenje lepeze usluga koje traži ta kategorija turista, prije svega, kako to kažu rezultati pomenute ankete, organizacija izleta, kvalitetnija vodička služba i dr.
Kada je riječ o organizaciji izleta za Kotor je to izuzetno važno pitanje, ne samo valorizacije radi određenog izletišta, već iz razloga „ oslobađanja „ prostora gradskih trgova i ulica od nesrazmjernog broja njihovih istovremenih korisnika.
Primjera radi, Dubrovnik se suočio sa ovim problemom i zato je napravio redosljed u pogledu vremena i broja istovremenih korisnika. Taj kapacitet je 8 000 jednovremenih korisnika gradskog prostora. Princip, dva broda u luci jedan na sidru, pokazao se efikasnim jer je samo četiri dana broj posjetilaca u gradu bio veći od 10 000 a 18 dana prelazio je limit od 8 000 . Ali, šta je to u odnosu na 243 dana koliko je bilo posjeta brodova toj luci?
Eto, ako zbog ničega drugog, šta bi značila žičara Kotor – Cetinje, aktiviranje Tvrđave San Giovanni, gradskih bedema, i da ne nabrajamo.
Vjerujem da nije izmakla pažnji činjenica da su kruzeri posjećivali dubrovačku luku 243 dana u godini, ili 66,57% dana. Ta se činjenica ne može zapostaviti kada je riječ o potrošnji koju ostvaruju učesnici ovog vida turizma.Slično i u Kotoru od kraja marta do kraja novembra.
Prihvatljive cijene, kraća putovanja, sve veća potražnja za novim destinacijama, glavne su karakteristike stalnog rasta broja učesnika kruzing turizma. Njih, 20 miliona, koliko se ove godine očekuje u svijetu.. A, to je oko 2% učesnika međunarodnih turističkih kretanja u svijetu.
Što bi, u perspektivi, eventualno, moglo da ugrozi interesovanje učesnika kružnih putovanja za Kotor, time i Boku ?
Izgradnja mosta preko Veriga na projektovanoj visini od srednjeg nivoa mora , kao limit za uplovljavanje savremenih kruzera u Kotorsko – risanski zaliv i kao svojevrsna degradacija prostora. Ugrožavanje kulturnog pejzaža neprimjerenom ubanizacijom prostora. Zaostajanje za svjetskim trendovima u tehičko-tehnološkim i organizacionim uslovima prihvata kruzera u luci Kotor. Neregulisanje pitanja nosivog kapaciteta prostora u luci i gradskom jezgru Kotora i njegovog organizovanog korišćenja. Neprilagođavanje turističke ponude ovom segmentu turista.
Na kraju, ali ne po značaju, treba imati u vidu da se 2/3 kruzera u kotorskoj luci zadržavaju od 6 do 9 sati. To upućuje na racionalizaciju vremena u smislu iskrcaja i ukrcaja kruzing turista, odnosno njihovog prevoza do luke i nazad. I, uopšte, smanjivanje „ praznog hoda „.