Visoko oko 260 metara, uzdiže se nad Kotorom brijeg Svetog Ivana, u narodu poznatiji kao Sanđovani (San Giovanni). Ime mu potječe od istoimene crkvice koja, se prvi put spominje 1440. godine, sve do druge polovice XIX. stoljeća nalazila se u glavnoj gradskoj tvrđavi na samom vrhu brijega, te je bilaposvećena sv. Ivanu Krstitelju i služila je za potrebe vojske koja je čuvala gradske zidine.
Negdje na pola puta ka kotorskoj tvrđavi, uzdiže se u Boki poznato Gospino svetište, u starije vrijeme zvano Gospa od Počivala, a od druge polovice XVII. stoljeća Gospa od Zdravlja. Crkva je građena u XV. stoljeću, u arhivskim dokumentima prvi put se spominje 1518.godine. Ima otvoren duboki trijem u formi prelomljenog gotičkog luka i nadsvođena je gotičkim svodom, ostali dio građevine pripada baroku. Skromnih je dimenzija, bdije nad gradom upotpunjujući veličanstvenu arhitekturu prirode i čovjeka. Posvećena je Prikazanju Blažene Djevice Marije u hramu i na poseban način slavi se kao Gospa od Zdravlja 21. XI. Uz crkvu se u XVI. stoljeću spominje i isposnička ćelija kotorke Bernardine koja je, kao i Bl. Ozana uz crkvu sv. Pavla, uz ovu crkvu provodila svoj život u strogoj pokori i molitvi. U prvoj polovici XVIII. stoljeća sagrađen je i zvonik, u kojem se nalaze tri zvona izrađena u glasovitoj ljevaonici zvona DePoli iz Vittorio Veneta (Italija). U crkvi se nalazi grobnica poznate kotorske obitelji Bolica, a pred crkvom grobnica kotorskog građanina, grofa Antona Lukovića. Iz latinskog natpisa na njoj, razaznajemo da on nije zaboravio svoje u životu, pa ni oni njega nisu zaboravili poslije smrti. U crkvi je veoma lijepi mramorni oltar, koji je urađen u Veneciji od strane mletačkog kipara BernardaTabacca, oko 1700. godine. Na oltaru su dva kipa, jedan sv. Tripuna zaštitnika grada Kotora i Kotorske biskupije i drugi sv. Jeronima, zaštitnika Dalmacije,kojoj je Kotor dugi niz stoljeća pripadao geografski, civilizacijski i vjerski.Čudotvorna ikona Gospe od Zdravlja rad je mletačko-kretske škole i datira iz  XVI. stoljeća, a danas se čuva u riznici kotorske katedrale. Srebrni okov ove ikone je iz prve polovice XVIII. stoljeća.

Poznati kotorski humanistički pjesnik Ivan Bolica u svojoj latinskoj poemi Descriptio Sinus Et Ascriviensis Urbis (O opisu zaljeva i grada Kotora), koja je nastala oko 1550.godine, također piše o ovoj crkvi, te govori da se nalazi na svetom brdu:„Templum in monte sacrum quoad Diva puerpera coeli incolit".
Do ovog svetišta vodi 520 skalina. Četiri kapelice uz put prema svetištu čuvale su slike koje su predstavljale četiri blagdana posvećena Blaženoj Djevici Mariji: Rođenje BDM, Prikazanje BDM u hramu, Navještenje i Uznesenje na nebo. Danas se te slike nalaze u crkvi.
Kult Gospe od Zdravlja u Crkvi se proširio poslije1630. godine, osobito u krajevima gdje je vladala Mletačka Republika. Te godineje u Veneciji od kuge umrlo 80.000 stanovnika. Kao zavjet za zaštitu od kuge Mlečani su tada podigli čuveno svetište posvećeno Gospi od Zdravlja koje je projektirao arhitekt Baltasar Longhena. Kada je Candia (Kreta) pala u Turskeruke 1670. godine Mlečani su donijeli u Veneciju ikonu Crne Gospe, koja se i danas časti i štuje u crkvi Santa Maria della Salute. I u Kotoru se više puta pojavljivala kuga, arhivski dokumenti je spominju 1400., 1422., 1430., 1435,1503., 1572., 1667. i 1772. godine. Kuga je 1435. godine gotovo potpuno opustošila grad Kotor, a 1572. godine od nje su u Kotoru između ostalih umrli svi kanonici.
Crkva Gospe od Zdravlja opominjala je, a na neki način to čini i danas, da za zaštitu grada nisu dostatne samo moćne zidine i hrabrost branitelja, već je potrebna Božja zaštita i njen majčinski zagovor. Osjećajući u dugom povijesnom trajanju tu istinu Veliko, Malo i Tajno vijeće kotorskih građana izabralo je dana 29. XI. 1664. godine Blaženu Djevicu Marijuza osobitu zaštitnicu grada. Godine 1665. ovoj obitelji zaštitnika grada pridružila se i Bl. Ozana.
Svake godine u ovoj crkvi osim blagdana Gospe od Zdravlja održava se i zavjetna svečanost 16. V., kao uspomena na obranu Perasta 15. V. 1654.godine od velike Turske sile. Tada se kotorski providur Francesco Bataggia zavjetovao da će svake subote hodočastiti u Gospino svetište nad Kotorom. Ovo je i danas jedno od najomiljenijih Gospinih svetištau Kotorskoj biskupiji, a na blagdan Gospe od Zdravlja u njega hodočasti više stotina vjernika, što je jako puno s obzirom da do njega dolaze ne oni koji žele, nego oni koji mogu. U XIX. stoljeću prigodom blagdana Gospe od Zdravlja ovo svetište su posjećivali i kotorski Židovi, koji su plaćali i svete Mise. U ljetnim mjesecima na tisuće turista posjeti ovo svetište, odakle se pruža prelijepi pogled na Kotor i dio kotorskog zaljeva.
Don Anton Belan, gen. vikar