Mnogo puta smo se osvrnuli na teme iz pomorstva, pomorskog i međunarodnog prava Dubrovačke Republike. Sve bi to bilo nezamislivo bez polustoljetnog rada dr. sc. Ilije Mitića (26.prosinca 1921. - 1.veljače 2009.god), rođenog na Mulu, nedaleko crkve blaženoga Gracija. To maleno ribarsko mjesto u Boki kotorskoj zadužilo je hrvatsku kulturu i znanost dvadesetog stoljeća brojnim istaknutim pojedincima. Među njegovim sumještanima trebamo prije svega istaknuti tri godine starijeg kapetana Anto¬na Simovića i osam godina starijeg skladatelja Antuna Kopitovića. Doktora Mitića resila je bokeška duhovitost, ali i vrlina da se s istančanim osjećajem za mjeru kreće kroz težak život koji je bokeljskom Hrvatu nametnulo zlosretno dvadeseto stoljeće. S mnogo duhovitosti dr. sc. Ilija Mitić pričao je svoje dogodovštine o preživljavanju u teškim ratnim godinama, kao i činjenicu kako je kao Bokelj bio predodređen da se bavi pomorskim temama, njegujući pravnu tradiciju Boke.

Srednju školu završio je u Dubrovniku 1941., a na Pravnom fakultetu diplomirao je 1949. godine. Poslije završene sudske prakse u Dubrovniku, zaposlen je u privredi do 1958., kada prelazi na rad u Historijski institut JAZU u Dubrovniku. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1970., s tezom "Konzulati i konzularna služba Dubrovačke Republike od velikog potresa 1667. g. do pada Republike 1808. g.". Njegova doktorska teza u skraćenom je opsegu objavljena kao knjiga 1973., pod nazivom Konzulati i konzularna služba starog Dubrovnika u izdanju Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku. Iste je godine za znanstveno-istraživački rad dobio od grada Dubrovnika "Nagradu Dubrovnik 1973." Godine 1988. objavio je knjigu Dubrovačka država u međunarodnoj zajednici (od 1358. do 1815.), kao izdanje JAZU u Zagrebu i Nakladnog zavoda Matice hrvatske u Zagrebu. Bio je dugogodišnji suradnik ljetnog seminara o ma¬lim državama Sveučilišta u Heidelbergu u Njemačkoj.
Tijekom dugogodišnjega znanstvenog rada uglavnom se bavio pitanjem konzularnih, diplomatskih i političkih veza, kao i međunarodnim pravnim položajem Dubrovačke Republike. Objavio je 220 radova u različitim zbornicima, godišnjacima i časopisima u zemlji i inozemstvu. Bio je znanstveni savjetnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Krajem 1987. otišao je u mirovinu. Svoj znanstveni rad dr. sc. Ilija Mitić započeo je znanstvenim prilogom "Iz konzularno diplomatske službe u pomorstvu", objavljenim u časopisu Naše more, davne 1955. godine, a završio ga 2004., kada mu izlazi drugo izdanje knjige Dubrovačka država u međunarodnoj zajednici.
Njegova polustoljetna znanstvena karijera tekla je poput mirne rijeke, gdje je otvorio posve nepoznata poglavlja, poput onih o dubrovačkoj konzularnoj službi, ili
o prvom nazivanju dubrovačke komune Republikom. Mitićeva studija o Orlandovu stupu, o pravu azila, o vezama Hrvata i Perua, i još mnoge druge teme, danas su neizostavno štivo svakog istraživača dubrovačke prošlosti.
Svatko tko se zanima za povijest Dubrovnika, oso¬bito svaki naš poštovatelj dubrovačke prošlosti, postavljao je pitanje o pravnom i političkom položaju u među¬narodnoj zajednici Dubrovačke Republike. Doktor Ilija Mitić osvijetlio je to pitanje, poput mnogih drugih pitanja iz dubrovačke prošlosti. Hrvatska diplomatska po¬vijest upravo je u osobi dr. sc. Ilije Mitića imala svojega zasigurno najvažnijeg autora. Autor je u dugogodišnjoj plodnoj znanstvenoj djelatnosti svu pozornost posvetio Dubrovniku, a ne svojoj rodnoj Boki, koje se tek usput dodirivao.
Dr. sc. Ilija Mitić bio je i te kako svjestan važnosti Dubrovnika za hrvatsku nacionalnu sastavnicu, jer je od ugovora Pacta Conventa (1102.), pa tijekom sljedećih stoljeća do 1991., Hrvatska bila svedena na objekt međunarodne politike, odjevena u ruho Trojednog Kraljevstva unutar personalnih zajednica, a jedino je Dubrovnik bio taj koji je bio međunarodni pravni subjekt s među¬narodno priznatom zastavom od 1358. do 1815. godine. Znanstvenik Mitić bio je i svjestan činjenice o neuspješnosti pravne i političke emancipacije grada Kotora u razdoblju "samovlade" od 1358. do 1421., i činjenice da je Dubrovnik jedini od hrvatskih srednjovjekovnih
gradova postigao svoju potpunu političku emancipaciju. Ilija Mitić bio je znanstvenik međunarodnog ugleda, tih i nenametljiv, pun duha. Bio je uistinu čovjek Sredozemlja i iskreni hrvatski domoljub, koji je stvarao i pisao prevažnu dionicu hrvatske političke povijesti u vremenima nesklonima takvim temama i samim znanstvenim uvjetima unutar grada Dubrovnika, gdje je hrvatski intelektualac europskog formata teško mogao opstati. O svojim iskustvima kada je čitaonica Državnog arhiva u Dubrovnika bila prepuna istraživača iz Srpske akademije nauka, a kada je hrvatskih znanstvenika bio tek malen broj, ali i o nerazumijevanju hrvatskih znanstvenih institucija, dr. sc. Ilija Mitić često je pričao. Iskustvo znanstvenog radnika osuđenog na samotni znanstveni rad bilo je predragocjeno. Nadamo se da će na padinama Vrmca u svojoj rodnoj Boki, na mjesnom groblju u Mulu naći svoje zemaljsko počivalište, ali njegov duh ostat će trajno u arhivskoj čitaonici, u Busovini i na Batali.
Boka je u dvadesetom stoljeću zadužila Dubrovnik mnogim istaknutim intelektualcima, a u toj plejadi dr. sc. Ilija Mitić zauzima istaknuto mjesto. Bio je uistinu posljednji iz skupine velikih hrvatskih povjesničara druge polovine dvadesetog stoljeća, bez kojih bi hrvatska znanost bila zakinuta za svoju iznimno važnu sastavnicu.