O Beskraju bi se moglo pisati... pa beskonačno. O plavom moru i nebu, kome se ne zna ni početak ni kraj, pa nam često predstavlja sinonim za neograničeno, beskonačno i vječno. Plavi nebeski svod nad nama, i beskrajna plava pučina ulijevaju nam osjećaj mira i stabilnosti, ali ponekad i osjećaj sjete i melankolije...
O plavoj boji pričamo još od Egipta, gdje Amon, bog neba, a zaštitnik Egipta ima plavu boju kože, a za mitologiju i bogove veže se i kasnije u grčko-rimskoj mitologiji simbolizirajući Zeusa (Jupitera u Rimu), i Heru (Junonu) zaštitnicu udatih žena. Iako danas plavu boju očiju smatramo jednom od najljepših, Rimljani su plave oči smatrali fizičkim nedostatkom i podmukao karakter kod žena. Kod Germana, bog rata Odin, nosi plavu boju ogrtača. U Bibliji nije naročito prisutna, osim čuvene Gospodove zapovijesti da će Aron i njegovi sinovi prekriti zavjetni kovčeg plavim platnom. Tijekom povijesti, plava boja je prošla kroz različite faze, od toga da nije smatrana pravom bojom, pa do toga da je zapravo jedna od osnovnih boja, od koje se kasnije izvode i druge boje. Svoj procvat doživjela je tek u 18. stoljeću zahvaljujući biljci indigo od koje se i dobiva. Ipak vrlo je važno obratiti pažnju na srednji vijek, kada joj se nije pridavao neki naročiti značaj, a razlog tomu je bio kompliciran proces dobivanja iste, pa sve dok njena proizvodnja nije postala jednostavnija, ova boja je bila slabo upotrebljavana. Legendom o kralju Arturu doživljava se uspon plave boje koja počinje da bude simbol zaštite s nebesa; dok nam književnost 13. stoljeća nosi vitezove u plavom koji su hrabri, vjerni i odani. Kraj srednjeg vijeka u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj donosi nam potpuni preokret za plavu boju, i ona postaje boja kraljeva, kneževa, plemića i moćnika, te i danas imamo jednu nijansu pave boje koju nazivamo upravo kraljevsko plava, dok je među vizantijskim freskama prisutna upravo pod imenom „vizantijsko plava“
Plava boja i ako je u nekim momentima kroz povijest bila negirana kao boja, kasnije postaje jedna od omiljenih a naročito kada je zaživio kult Bogorodice, kada i postaje njen simbol. Iako nema negativnu konotaciju kao crvena boja, plava je povezivana s crnom, te tamni tonovi na Bogorodičinom ogrtaču („Plavi krin“) izražavaju njenu žalost za sinom.
Simbol čistoće plava boja je pri pogledu na more i na nebo, a nekada i simbolom noći i tu se djelomično preklapa sa simbolikom crne boje. Plava boja je i simbol duhovnosti, sna i mira.
Ipak romantičari su razvili novu simboliku plave boje, gdje je ona zapravo izraz melankolije i bijega u snove. Ista ova simbolika javlja se u nazivu glazbe bluz, koji se smatra da je izveden od engleskog izraza „blue devils“ koji označava negativne ili crne misli. Također u engleskom postoji izraz feeling blue, a označava stanje potištenosti, depresije, melankolično stanje. I upravo tako jedan od najvećih slikara u povijesti umjetnosti Vincent Van Gog imao je svoju plavu fazu. Čitajući kasnije mnoga pisma koje je pisao bratu, može se zaključiti da je upravo ta plava faza, odraz njegovog psihičkog stanja, depresivnog, melankoličnog i umornog. Pored „Spavaće sobe“ primjećujemo i „Zvjezdana noć“ koje nam zapravo govori o njegovim teškim mislima.
S naših prostora jedan od najzanimljivijih primjera, i upotrebe širokog spektra plave boje je tivatski akademski slikar Zoran Kruta, koji u svom ciklusu „Priče sa morskog dna“, prikazuje neslućene dubine i bogat život koji se odigrava ispod plave pučine. Nasuprot depresivnim i melankoličnim gore navedenim djelima, njegovi radovi odišu životom, a bogati plavi kolorit odaje opuštajući utisak.
O plavoj boji i njenoj upotrebi u (likovnoj) umjetnosti, moglo bi se pisati skoro kao o nebu ili moru. Ali ipak ovaj osvrt o istoj završava se činjenicama da se ova boja nalazi na obilježjima značajnih međunarodnih organizacija poput Savjeta Europe, Europske Unije i UNESCO.

Marija Saičić

Slika: Deep blue, iz ciklusa "Priče sa morskog dna", Zoran Kruta

Literatura:

Larousse - Mali rečnik simbola, Nanon Garden - Rober Olorenšo - Žan Garden - Olivije Klajn, Laguna, Beograd, 2011.