Ono što su Beč i Lepant bili na globalnom planu u Europi, to je Perast bio za cijelu Boku 15. svibnja te 1654. godine. Obrana Perasta od Turaka je čudnovata obrana, kao što je bila čudnovata obrana i Lepanta, i kao što je bila čudnovata obrana Beča. Čudo pod Lepantom, čudo u Beču, čudo i u Perastu.
Netrpeljivost između risanskih Turaka i Peraštana bila je velika. Razlog tomu je moć Peraštana na moru i kopnu, njihova vještina na maču i u trgovini. Nesigurnost za risanski posjed kraj slobodnoga Perasta, bio je povod Turcima da napadnu Perast. Kako su Turci bili uvjereni u laku pobjedu, nisu ni pokrenuli svoju mornaricu koja je stajala u Herceg Novom, nego su napali samo sa strane, iz zaleđa s brda- tisuće Turaka i samo pedesetak Peraštana. Bilo je to u četvrtak, 15. svibnja 1654. godine na sam Spasovdan. Još je bila noć kada su u tri sata ispred petka, turskog sveca, Turci zaurlali, udarali u tambure- što je značilo početak napada.
Peraštani, dan uoči, bili su obaviješteni o napadu te nisu bili baš iznenađeni. Pošli su na otok i donijeli Gospu. Ne da bi spasili Gospu, nego da bi Gospa spasila njih. Nose je u tvrđavu Sveti Križ i njoj povjeravaju da ona bude „glavni zapovjednik" u obrani grada.
"Iako su branioci poduzeli organiziranu obranu iz čardaka i utvrde, uvaže li se velike pripreme Turaka, njihova tradicionalna mržnja prema Perastu koja im je samo davala podstreka za borbu, mnoštvo navalnika i nada u bogat plijen, neznatan broj branilaca, nije čudo da su Peraštani odmah pripisali svoj veliki uspjeh zaštitnici Bl. Djevici, svoje pokroviteljice. Zato se općina iz zahvalnosti zavjetovala da će se svake godine proslaviti spomen na pobjedu na 15. svibnja svečanim ophodom. U ophodu će se nositi Gospina slika preko svega grada, praćena od Peraštana i drugih pripadnika peraškoga područja pod oružjem. I sami su dječaci nosili oružje, prema svojoj dobi, i palili određene pozdrave u ophodu. Da se to odlučilo odmah nakon pobjede 1654. godine dokazuje i odluka maloga zbora iz 1726. o danu prijenosa Gospine slike i odluka zbora iz 1754. o proslavi prve stogodišnjice boja, od g. 1654., odredila zavjetan ophod na 15. svibanja sa slikom Gospinom.
Peraške junake je počastio svojim pohodom sam Petar Zrinski, slavni hrvatski velikaš na 23. i 24. svibanj, dakle samo osam dana nakon boja, da se nadivi junaštvu i heroje obdari, po predanju, dragocjenim mačem sto se još čuva u općini". - napisao je Pavao Butorac.
Peraštani su pobijedili Turke, i ne samo to, nego su ubili njihovog zapovijedajućeg Rizvan Agu, zarobili njegovu pušku, tri zastave, njegov šator...
U sjećanje na tu pobjedu ostao je običaj „gađanja kokota", koji simbolizira neprijatelja. Najbolji strijelac, onaj koji pogodi kokota, dobija „šugaman" na kojemu je obilježena godina bitke i datum gađanja.
Po starom običaju pobjednik mora da časti građanstvo barilom vina (60 lit).